Pravedna kazna. Molitva prognanika

¹I tako je Gospodin ispunio svoju riječ koju je izrekao protiv nas i naših vladalaca, koji su vladali Izraelom, protiv naših kraljeva i knezova, protiv Izraelovih i Judinih ljudi, ²da će on pustiti na nas veliku nesreću, kakva se još nije dogodila nikad pod cijelim nebom, ali se sada dogodila u Jeruzalemu, po onom što je napisano u Mojsijevu zakonu, ³da će svaki od nas jesti meso svojega sina i svoje kćeri. ⁴On ih je dao u ruke svim kraljevstvima oko nas kao predmet poruge i kletve svih naroda uokolo, među koje ih je razasuo Gospodin. ⁵Tako smo nazadovali umjesto napredovali, jer smo sagriješili protiv Gospodina, svojega Boga, i nismo slušali njegova glasa. ⁶Gospodin, naš Bog, pravedan je. A mi i naši oci moramo se danas zacrvenjeti od stida. ⁷Čime nam je zaprijetio Gospodin, sva je ta nesreća došla na nas. ⁸A mi nismo ublažili Gospodnjega gnjeva time da bi se svaki obratio od pohote svojega opakog srca. ⁹Zato nije Gospodin zaboravio nesreću i pustio je da dođe na nas. Jer je pravedan Gospodin u svim svojim djelima, što nam ih je zapovjedio. ¹⁰A mi nismo poslušali njegove zapovijedi, da hodimo po Gospodnjim zapovijedima, što nam ih je dao. ¹¹Ali sada, Gospodine, Bože Izraelov, koji si izveo svoj narod iz Egipta jakom rukom, znacima i čudesima, velikom snagom i podignutom mišicom, i tako sebi učinio ime sve do dana današnjega; ¹²mi smo sagriješili, bezbožno smo radili, nepravdu činili, Gospodine, Bože naš, protiv svih tvojih zapovijedi. ¹³Ali sada neka se odvrati tvoj gnjev od nas! Jer nas je samo malen ostatak preostao među narodima u koje si nas razasuo. ¹⁴Usliši, Gospodine, našu molitvu i naše vapaje! Spasi nas zbog sebe! Daj da nađemo milost u onih koji su nas odveli! ¹⁵Tako će doznati sav svijet da si ti, Gospodine, naš Bog, i da Izrael i njegov rod nosi tvoje ime. ¹⁶Gospodine, pogledaj na nas iz svojega svetog stana i pripazi na nas! Prigni, Gospodine, svoje uho i čuj! ¹⁷Otvori svoje oči i vidi! Mrtvi u podzemnom svijetu, iz čije je nutrine izletio dah života, ne hvale Gospodina i ne slave njegovu pravednost. ¹⁸A duša što je duboko rastužena i što ide pognuto i nemoćno, oči što tamne, i duša što gladuje, to tebe, Gospodine, slavi i hvali tvoju pravednost! ¹⁹Ne vapimo k tebi, Gospodine, Bože naš, zbog zasluga svojih otaca i kraljeva! ²⁰Jer si poslao na nas svoj gnjev i svoju srdžbu, kako si unaprijed navijestio preko svojih slugu proroka. ²¹Ovako veli Gospodin: »Prignite svoj vrat i služite babilonskomu kralju! Tada ćete ostati u zemlji koju sam dao vašim ocima. ²²Ako li ne poslušate Gospodnje zapovijedi da služite babilonskomu kralju, ²³onda ću učiniti da iščezne iz Judinih gradova i s jeruzalemskih ulica klicanje i glasno veselje, radovanje zaručnika i zaručnice: i sva će zemlja postati pustinja bez ljudi.« ²⁴Ali mi nismo poslušali tvoje zapovijedi da služimo babilonskomu kralju. Zato si ispunio riječ koju si navijestio preko svojih slugu, prorokâ, da se moraju kosti naših kraljeva i otaca izbaciti iz njihovih grobova. ²⁵I zaista, one su bile izbačene na žegu dana i na studen noći. Oni su bili uz velike muke pomoreni glađu, mačem i kugom. ²⁶I kuću koja je nazvana po tvome imenu učinio si onim što je danas, zbog zloće Izraelove i Judine kuće. ²⁷Ipak si ti, Gospodine, Bože naš, postupao s nama po svoj svojoj dobroti i po svemu svom velikom milosrđu, ²⁸kako si preko svojega sluge Mojsija obećao onda kada si mu naložio da napiše tvoj zakon za Izraelove sinove. ²⁹Ovako si govorio: »Ako ne poslušate mojega glasa, zaista, tada će ovo veliko, mnogobrojno mnoštvo naroda postati malena hrpica među neznabošcima, među koje ću ih razasuti. ³⁰Jer ja znam da me ne će poslušati, jer su tvrdoglav narod. Ipak će se u zemlji svoga progonstva opametiti i spoznat će da sam ja, Gospodin, njihov Bog. ³¹Tada ću im dati srce i uši spremne da čuju. ³²Oni će me u zemlji svojega progonstva slaviti, imena se mojega spominjati. ³³I odvratiti se od svoje tvrdoglavosti i svojih zlih djela, jer će pomišljati na sudbinu svojih otaca, koji su sagriješili pred Gospodinom. ³⁴Tada ću ih natrag dovesti u zemlju koju sam pod zakletvom obećao njihovim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu, i oni će je posjedovati. Ja ću ih umnožiti, i oni se više ne će umanjiti. ³⁵I ja ću sklopiti s njima vječni Savez, i ne ću više nikada svojega naroda Izraela protjerati iz zemlje koju sam im dao.«