Daniel
10,5
i oko sebe pogledao, tada stade preda me neki čovjek, odjeven u platno. Oko bedara nosio je pojas od čistoga zlata.
Kontekst
3 Nisam jeo tečna jela. Meso i vino nisu ulazila u moja usta. I nisam se mazao dok ne prođoše tri sedmice.
4 Kad sam se dvadeset četvrtoga dana prvoga mjeseca našao na obali velike rijeke, Tigrisa,
5 i oko sebe pogledao, tada stade preda me neki čovjek, odjeven u platno. Oko bedara nosio je pojas od čistoga zlata.
6 Tijelo mu je sjalo kao krizolit. Kao munja sijevalo mu je lice. Oči su mu bile kao ognjene baklje. Njegove ruke i noge blistale su kao uglađena mjed. Zvuk njegova glasa bio je kao šum mnoštva naroda.
7 Ja, Daniel, vidio sam jedini tu prikazu. Moji pratioci nisu vidjeli prikazu. Ali ih je spopao takav strah te su pobjegli da se sakriju.
