Daniel spašava Suzanu
1U Babilonu je stanovao jedan čovjek imenom Joakim. 2On se je bio oženio ženom imenom Suzanom, Helcijinom kćerkom. Ona je bila vrlo lijepa i bogobojazna. 3I njezini roditelji bili su pobožni i bili su odgojili svoju kćer po Mojsijevu zakonu. 4Joakim je bio vrlo bogat. Imao je vrt, koji mu je bio uz kuću. Židovi su se običavali kod njega sastajati, jer je bio najugledniji od svih.
5U onoj godini bila su iz naroda postavljena dva glavara za suce. Na njih se mogla upraviti prorokova riječ: »Nepravda je u Babilonu proizišla od glavara, sudaca, za koje se mislilo da su upravljali narodom.« 6Oni su često boravili u Joakimovoj kući. Svi koji su imali kakvu parnicu, dolazili bi k njima. 7Kad bi ljudi o podne otišli kući, pošla bi Suzana u vrt svojega čovjeka i šetala bi u njemu. 8Oba glavara vidjela su svaki dan gdje ulazi i šeće, i raspali ih zla pohota za njom. 9Bili su naopaka srca i odvratiše svoje oči, da ne gledaju na nebo i da se ne spominju pravednih sudova.
10Obojicu je uhvatila strast prema njoj, a nijedan nije priopćio drugome svoju žudnju, 11jer su se sramili priopćiti svoju pohotu da s njom učine zlo. 12I tako su dan za danom revno gledali da je vide. 13Jednoga dana reče jedan drugome: »Hajdemo kući, jer je vrijeme da jedemo!« Tada odoše i rastadoše se jedan od drugoga; 14ali se opet vratiše i nađoše se na istom mjestu. Kad je sada jedan upitao drugoga za razlog, priznaše svoju strast. I utvrdiše zajednički vrijeme kad bi mogli zateći Suzanu samu.
15Kad su u jedan dogovoreni dan čekali, bilo je da ona, kao uvijek, praćena od dviju djevojaka, pođe u vrt da se kupa, jer je bilo toplo. 16Nije inače nikoga bilo tamo osim dvojice glavara koji su se bili sakrili i pazili na nju. 17Ona zapovjedi djevojkama: »Donesite mi ulja i pomasti i zatvorite vrata vrta da se mogu kupati!«
18One učiniše kako je bila zapovjedila, zatvoriše vrata vrta i iziđoše na stražnja vrata da donesu što je zatražila. Nisu znale da su se bili unutra sakrili glavari. 19I kad su bile izišle djevojke, digoše se obojica, pohitaše k njoj 20i rekoše: »Evo, vrata su vrta zatvorena. Nitko nas ne vidi. Nas je raspalila strast prema tebi. Zato nam se podaj i budi nam uslužna! 21Inače ćemo mi svjedočiti protiv tebe da se jedan mladić pomiješao s tobom i da si zato otpremila djevojke.« 22Suzana uzdahne i reče: »Sa svih sam strana pritisnuta; jer ako to učinim, čeka me smrt! Ne učinim li, ne ću umaknuti vašim rukama.
23Ali je bolje za me da to ne učinim i da padnem u vaše ruke, nego da sagriješim pred Gospodnjim licem.«
24I Suzana povika iza glasa, ali i oba glavara povikaše protiv nje. 25I jedan potrča k vrtnim vratima i otvori ih. 26A kad su ljudi u kući čuli viku u vrtu, potrčaše na stražnja vrata, da vide što se dogodilo. 27Ali kad su glavari bili iznijeli svoje iskaze, osjete se sluge vrlo postiđenima, jer se nikada još nije takvo što čulo o Suzani.
28Čim se sutradan bio narod skupio kod njezina čovjeka Joakima, dođoše i oba glavara, napunjena zlom namjerom da Suzanu predaju smrti. 29Oni rekoše narodu: »Dovedite Suzanu, Helcijinu kći, Joakimovu ženu!« Poslaše odmah po nju. 30I ona dođe sa svojim roditeljima, sa svojom djecom i sa svim rođacima. 31Suzana je bila puna miline i lijepa stasa. 32Zlikovci zapovjediše da se otkrije – bila je naime pokrivena – da bi se mogli napasati na njezinoj ljepoti. 33Njezini i svi koji su je vidjeli plakali su.
34Ali se dva glavara digoše usred naroda i položiše ruke na njezinu glavu. 35A ona je plačući gledala prema nebu, jer se njezino srce uzdalo u Gospodina. 36Glavari rekoše: »Dok smo mi sami šetali u vrtu, dođe ova s dvjema djevojkama, zatvori vrtna vrata i otpremi djevojke. 37Tada dođe jedan mlad čovjek, koji se bio sakrio, i leže uz nju. 38Mi smo bili upravo u jednom kutu vrta. Kad vidjesmo sramotan čin, potrčasmo k njima. 39Vidjesmo kako su se ružno pomiješali. Ali ne mogosmo uhvatiti onoga čovjeka, jer je bio jači od nas. On otvori vrata i uteče. 40Ali ovu uhvatismo i upitasmo je tko je bio onaj mladi čovjek. Ali nam ne htjede kazati. To mi svjedočimo.« 41Skupština im povjerova kao glavarima naroda i sucima, i osudi je na smrt.
42A Suzana se molila glasno: »Vječni Bože, koji poznaješ sakriveno i znaš sve prije nego se dogodi! 43Ti znaš da su oni lažno svjedočili protiv mene. I ja moram umrijeti premda nisam ništa učinila od onoga što ovi zlobno izmisliše protiv mene.« 44I Gospodin usliši njezin vapaj. 45Kad su je vodili na smrt, uzbudi Bog svetoga duha u nekom mladom čovjeku po imenu Danielu. 46On povika iza glasa: »Ja sam nedužan na njezinoj krvi!« 47Sav se narod obazre i upita: »Što hoćeš time kazati?« 48On stupi u njihovu sredinu i reče: »Zar ste tako ludi, djeco Izraelova? Bez istrage i da niste upoznali što je zapravo na stvari zar da vi osudite jednu Izraelovu kćer? 49Vratite se na sudište, jer su oni lažno svjedočili protiv nje!«
50Tada se brže vrati natrag sav narod. Glavari mu rekoše: »Dođi, sjedni u našu sredinu i razjasni nam, jer ti je Bog dao čast starosti!« 51Daniel im reče: »Rastavite one jednog od drugog! Htio bih ih preslušati.« 52Kad su bili rastavljeni jedan od drugog, viknu on jednomu od njih i reče mu: »Ti si ostario u grijesima! Sada dolaze na te tvoji grijesi što si ih otprije počinio, 53kad si sudio nepravedno, osuđivao nedužne i oslobađao krive, premda zapovijeda Gospodin: Nedužnog i pravednog ne smiješ usmrtiti! 54A sada, kad si ovu vidio tamo, onda reci: Pod kojim si ih drvetom vidio da su se pomiješali?« On odgovori: »Pod trišljom.« 55Daniel odvrati: »Tu si pravo slagao protiv vlastite glave, jer je Božji anđeo dobio zapovijed od Boga da te raskoli po sredini.« 56I pusti da ovoga odvedu, a drugoga da dovedu. Njemu reče: »Ti Kanaanov potomče, a ne Judin! Ljepota te zaludjela, i zla je pohota izopačila tvoje srce. 57Tako ste vi mogli raditi s Izraelovim kćerima. One bi se iz straha pomiješale s vama. Ali Judina kći nije trpjela vaše zloće. 58A sad mi reci: Pod kojim si je drvetom zatekao gdje se pomiješala s drugim?« On odgovori: »Pod hrastom.« 59Daniel mu reče: »Izvrsno si slagao protiv vlastite glave. Jer Božji anđeo čeka već s mačem u ruci da te presiječe kroz sredinu i da te uništi.«
60Tada povika sva skupština iza glasa i stade slaviti Boga, koji spašava one što se uzdaju u njega. 61Oni se podigoše protiv obojice glavara, jer ih je Daniel iz njihovih vlastitih usta bio pokazao kao lažne svjedoke, i postupali su s njima prema zlu što su ga bili nanijeli bližnjemu. 62Postupali su po Mojsijevu zakonu i pogubili ih. Tako je bila u onaj dan spašena nedužna krv. 63Helcija i njegova žena hvalili su Boga zbog svoje kćeri Suzane, s Joakimom, njezinim mužem, i sa svim rođacima, jer se ništa zlo nije bilo na njoj našlo. 64Daniel je bio kod naroda vrlo poštovan od onoga dana i poslije. 65Kralj Astijage bio je pridružen k svojim ocima. Njegovo je kraljevstvo bio preuzeo Perzijanac Kir.
