# Daniel 13

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Daniel spašava Suzanu

**1** U Babilonu je stanovao jedan čovjek imenom Joakim.
**2** On se je bio oženio ženom imenom Suzanom, Helcijinom kćerkom. Ona je bila vrlo lijepa i bogobojazna.
**3** I njezini roditelji bili su pobožni i bili su odgojili svoju kćer po Mojsijevu zakonu.
**4** Joakim je bio vrlo bogat. Imao je vrt, koji mu je bio uz kuću. Židovi su se običavali kod njega sastajati, jer je bio najugledniji od svih.

**5** U onoj godini bila su iz naroda postavljena dva glavara za suce. Na njih se mogla upraviti prorokova riječ: »Nepravda je u Babilonu proizišla od glavara, sudaca, za koje se mislilo da su upravljali narodom.«
**6** Oni su često boravili u Joakimovoj kući. Svi koji su imali kakvu parnicu, dolazili bi k njima.
**7** Kad bi ljudi o podne otišli kući, pošla bi Suzana u vrt svojega čovjeka i šetala bi u njemu.
**8** Oba glavara vidjela su svaki dan gdje ulazi i šeće, i raspali ih zla pohota za njom.
**9** Bili su naopaka srca i odvratiše svoje oči, da ne gledaju na nebo i da se ne spominju pravednih sudova.

**10** Obojicu je uhvatila strast prema njoj, a nijedan nije priopćio drugome svoju žudnju,
**11** jer su se sramili priopćiti svoju pohotu da s njom učine zlo.
**12** I tako su dan za danom revno gledali da je vide.
**13** Jednoga dana reče jedan drugome: »Hajdemo kući, jer je vrijeme da jedemo!« Tada odoše i rastadoše se jedan od drugoga;
**14** ali se opet vratiše i nađoše se na istom mjestu. Kad je sada jedan upitao drugoga za razlog, priznaše svoju strast. I utvrdiše zajednički vrijeme kad bi mogli zateći Suzanu samu.

**15** Kad su u jedan dogovoreni dan čekali, bilo je da ona, kao uvijek, praćena od dviju djevojaka, pođe u vrt da se kupa, jer je bilo toplo.
**16** Nije inače nikoga bilo tamo osim dvojice glavara koji su se bili sakrili i pazili na nju.
**17** Ona zapovjedi djevojkama: »Donesite mi ulja i pomasti i zatvorite vrata vrta da se mogu kupati!«

**18** One učiniše kako je bila zapovjedila, zatvoriše vrata vrta i iziđoše na stražnja vrata da donesu što je zatražila. Nisu znale da su se bili unutra sakrili glavari.
**19** I kad su bile izišle djevojke, digoše se obojica, pohitaše k njoj
**20** i rekoše: »Evo, vrata su vrta zatvorena. Nitko nas ne vidi. Nas je raspalila strast prema tebi. Zato nam se podaj i budi nam uslužna!
**21** Inače ćemo mi svjedočiti protiv tebe da se jedan mladić pomiješao s tobom i da si zato otpremila djevojke.«
**22** Suzana uzdahne i reče: »Sa svih sam strana pritisnuta; jer ako to učinim, čeka me smrt! Ne učinim li, ne ću umaknuti vašim rukama.

**23** Ali je bolje za me da to ne učinim i da padnem u vaše ruke, nego da sagriješim pred Gospodnjim licem.«

**24** I Suzana povika iza glasa, ali i oba glavara povikaše protiv nje.
**25** I jedan potrča k vrtnim vratima i otvori ih.
**26** A kad su ljudi u kući čuli viku u vrtu, potrčaše na stražnja vrata, da vide što se dogodilo.
**27** Ali kad su glavari bili iznijeli svoje iskaze, osjete se sluge vrlo postiđenima, jer se nikada još nije takvo što čulo o Suzani.

**28** Čim se sutradan bio narod skupio kod njezina čovjeka Joakima, dođoše i oba glavara, napunjena zlom namjerom da Suzanu predaju smrti.
**29** Oni rekoše narodu: »Dovedite Suzanu, Helcijinu kći, Joakimovu ženu!« Poslaše odmah po nju.
**30** I ona dođe sa svojim roditeljima, sa svojom djecom i sa svim rođacima.
**31** Suzana je bila puna miline i lijepa stasa.
**32** Zlikovci zapovjediše da se otkrije – bila je naime pokrivena – da bi se mogli napasati na njezinoj ljepoti.
**33** Njezini i svi koji su je vidjeli plakali su.

**34** Ali se dva glavara digoše usred naroda i položiše ruke na njezinu glavu.
**35** A ona je plačući gledala prema nebu, jer se njezino srce uzdalo u Gospodina.
**36** Glavari rekoše: »Dok smo mi sami šetali u vrtu, dođe ova s dvjema djevojkama, zatvori vrtna vrata i otpremi djevojke.
**37** Tada dođe jedan mlad čovjek, koji se bio sakrio, i leže uz nju.
**38** Mi smo bili upravo u jednom kutu vrta. Kad vidjesmo sramotan čin, potrčasmo k njima.
**39** Vidjesmo kako su se ružno pomiješali. Ali ne mogosmo uhvatiti onoga čovjeka, jer je bio jači od nas. On otvori vrata i uteče.
**40** Ali ovu uhvatismo i upitasmo je tko je bio onaj mladi čovjek. Ali nam ne htjede kazati. To mi svjedočimo.«
**41** Skupština im povjerova kao glavarima naroda i sucima, i osudi je na smrt.

**42** A Suzana se molila glasno: »Vječni Bože, koji poznaješ sakriveno i znaš sve prije nego se dogodi!
**43** Ti znaš da su oni lažno svjedočili protiv mene. I ja moram umrijeti premda nisam ništa učinila od onoga što ovi zlobno izmisliše protiv mene.«
**44** I Gospodin usliši njezin vapaj.
**45** Kad su je vodili na smrt, uzbudi Bog svetoga duha u nekom mladom čovjeku po imenu Danielu.
**46** On povika iza glasa: »Ja sam nedužan na njezinoj krvi!«
**47** Sav se narod obazre i upita: »Što hoćeš time kazati?«
**48** On stupi u njihovu sredinu i reče: »Zar ste tako ludi, djeco Izraelova? Bez istrage i da niste upoznali što je zapravo na stvari zar da vi osudite jednu Izraelovu kćer?
**49** Vratite se na sudište, jer su oni lažno svjedočili protiv nje!«

**50** Tada se brže vrati natrag sav narod. Glavari mu rekoše: »Dođi, sjedni u našu sredinu i razjasni nam, jer ti je Bog dao čast starosti!«
**51** Daniel im reče: »Rastavite one jednog od drugog! Htio bih ih preslušati.«
**52** Kad su bili rastavljeni jedan od drugog, viknu on jednomu od njih i reče mu: »Ti si ostario u grijesima! Sada dolaze na te tvoji grijesi što si ih otprije počinio,
**53** kad si sudio nepravedno, osuđivao nedužne i oslobađao krive, premda zapovijeda Gospodin: Nedužnog i pravednog ne smiješ usmrtiti!
**54** A sada, kad si ovu vidio tamo, onda reci: Pod kojim si ih drvetom vidio da su se pomiješali?« On odgovori: »Pod trišljom.«
**55** Daniel odvrati: »Tu si pravo slagao protiv vlastite glave, jer je Božji anđeo dobio zapovijed od Boga da te raskoli po sredini.«
**56** I pusti da ovoga odvedu, a drugoga da dovedu. Njemu reče: »Ti Kanaanov potomče, a ne Judin! Ljepota te zaludjela, i zla je pohota izopačila tvoje srce.
**57** Tako ste vi mogli raditi s Izraelovim kćerima. One bi se iz straha pomiješale s vama. Ali Judina kći nije trpjela vaše zloće.
**58** A sad mi reci: Pod kojim si je drvetom zatekao gdje se pomiješala s drugim?« On odgovori: »Pod hrastom.«
**59** Daniel mu reče: »Izvrsno si slagao protiv vlastite glave. Jer Božji anđeo čeka već s mačem u ruci da te presiječe kroz sredinu i da te uništi.«

**60** Tada povika sva skupština iza glasa i stade slaviti Boga, koji spašava one što se uzdaju u njega.
**61** Oni se podigoše protiv obojice glavara, jer ih je Daniel iz njihovih vlastitih usta bio pokazao kao lažne svjedoke, i postupali su s njima prema zlu što su ga bili nanijeli bližnjemu.
**62** Postupali su po Mojsijevu zakonu i pogubili ih. Tako je bila u onaj dan spašena nedužna krv.
**63** Helcija i njegova žena hvalili su Boga zbog svoje kćeri Suzane, s Joakimom, njezinim mužem, i sa svim rođacima, jer se ništa zlo nije bilo na njoj našlo.
**64** Daniel je bio kod naroda vrlo poštovan od onoga dana i poslije.
**65** Kralj Astijage bio je pridružen k svojim ocima. Njegovo je kraljevstvo bio preuzeo Perzijanac Kir.

---

Izvor: https://biblija.verbum.hr/daniel/13
Prethodno poglavlje: https://biblija.verbum.hr/daniel/12.md
Sljedeće poglavlje: https://biblija.verbum.hr/daniel/14.md
Knjiga: https://biblija.verbum.hr/daniel.md