Daniel
7,9
Dok sam još gledao, bila su postavljena prijestolja, i Vječni zauze mjesto. Njegovo je odijelo bilo bijelo kao snijeg. Kosa mu na glavi kao čista vuna. Prijestolje mu je bio ognjeni plamen, kotači kao razgoren oganj.
Kontekst
7 Poslije toga ugledao sam u noćnim viđenjima najednom četvrtu životinju, strašnu, užasnu i vrlo jaku. Imala je silne, željezne zube, kojima je proždirala i satirala. Što bi preostalo, pogazila je nogama. Razlikovala se od svih prijašnjih životinja i imala je deset rogova.
8 Dok sam promatrao rogove, izraste najednom drugi mali rog među onima, i tri se prva roga iščupaše od njega. Na tome rogu bile su oči što su izgledale kao ljudske oči, i usta što su govorila drske govore.
9 Dok sam još gledao, bila su postavljena prijestolja, i Vječni zauze mjesto. Njegovo je odijelo bilo bijelo kao snijeg. Kosa mu na glavi kao čista vuna. Prijestolje mu je bio ognjeni plamen, kotači kao razgoren oganj.
10 Rijeka je ognjena izlazila od njega i tekla dalje. Tisuću tisuća mu je služilo i deset tisuća po deset tisuća stajalo je pred njim. I sud sjede, i knjige se otvoriše.
11 Dok sam još jednako gledao zbog glasnih, drskih govora, što ih je govorio onaj rog, vidio sam kako je bila ubijena ta životinja, tijelo se njezino raskomadalo i predalo ražarenom ognju.
