Daniel
8,16
Nato sam čuo čovječji glas gdje viče preko Ulaja: Gabrijele, razjasni tome tamo viđenje.
Kontekst
14 Tada mi on reče: Do dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara. Tada će svetište doći do svojega prava.
15 Kad sam ja, Daniel, tražio da razumijem viđenje što sam ga bio vidio, tad najednom stade netko preda me, tko je izgledao kao čovjek.
16 Nato sam čuo čovječji glas gdje viče preko Ulaja: Gabrijele, razjasni tome tamo viđenje.
17 I dođe on na mjesto, na kojem sam stajao. Kad se približio, uplaših se i padoh ničice na svoje lice. A on mi reče: Pazi, sine čovječji, to se viđenje odnosi na posljednje vrijeme.
18 Kad se on razgovarao sa mnom, postadoh ja sav zapanjen i padoh na zemlju ničice na svoje lice. A on me se dotače i ispravi me opet na mjestu, na kojem sam bio stajao.
