# Djela apostolska 20

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Pavlov put u Makedoniju i Grčku

**1** Nakon što se stišala buna, dozva Pavao učenike i osokolivši ih, oprosti se od njih, i zaputi se u Makedoniju.
**2** I kad je prošao one krajeve i osokolio ih mnogim riječima, dođe u Grčku.
**3** Proboravio je tamo tri mjeseca. Kad je htio otploviti u Siriju, stadoše mu Židovi raditi o glavi te se odluči vratiti preko Makedonije.
**4** Pratili su ga Sopater Pirov iz Bereje, Aristarh, Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej, Tihik, i Trofim iz Azije.
**5** Oni odoše naprijed i čekali su nas u Troadi.
**6** A mi otplovismo poslije dana beskvasnih kruhova iz Filipâ, dođosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostadosmo sedam dana.

## Lomljenje kruha noću u Troadi

**7** Prvog dana u tjednu, kad se sabrasmo kako bismo lomili kruh, govorio im je Pavao, jer je namjeravao otputovati sutradan i produljio je govor do ponoći.
**8** I bile su mnoge svjetiljke u gornjoj sobi, gdje smo se bili sabrali.
**9** A sjedio je na prozoru jedan mladić po imenu Eutih, kojega je nadvladao tvrdi san; i kad je Pavao dugo govorio, nagnu se on u snu i pade s trećega kata, i digoše ga mrtva.
**10** A Pavao, sišavši, nagnuo se nad njim, i zagrlivši ga, rekao je: »Ne uznemirujte se, jer je njegova duša u njemu!«
**11** Onda je uzašao, razlomio kruh i blagovao. Govorio je još dugo, sve do zore, i onda je otputovao.
**12** A mladića dovedoše živa, i utješiše se ne malo.

## Od Troade do Mileta

**13** A mi, ušavši u lađu, otplovismo u As da odande uzmemo Pavla, jer je bio tako odredio, odlučivši sam putovati kopnom.
**14** I kad se sastade s nama u Asu, uzesmo ga i dođosmo u Mitilenu.
**15** I otamo, otplovivši, dođosmo sutradan prema Hiju, a drugi dan pristadosmo u Samu i sutradan dođosmo u Milet,
**16** jer je Pavao odlučio mimoići Efez, da se ne bi zadržao u Aziji; htio je, ako mu bude moguće, biti na Pedesetnicu u Jeruzalemu.

## Pavlov oproštajni govor starješinama Efeza

**17** A iz Mileta posla u Efez i dozva starješine Crkve.
**18** I kad dođoše k njemu, reče im: »Vi znate, od prvoga dana kad dođoh u Aziju, kako sam stalno bio s vama,
**19** služeći Gospodinu sa svom poniznošću i sa suzama, usred kušnja koje me snađoše od židovskih zasjeda.
**20** Nisam ništa propustio kazati što je korisno, nego sam javno i po kućama učio,
**21** zaklinjući Židove i Grke da se obrate Bogu i vjeruju u Gospodina našeg Isusa Krista.

**22** I sada evo Duh me veže te idem u Jeruzalem ne znajući što će mi se u njemu dogoditi,
**23** osim što mi Duh Sveti po svim gradovima svjedoči da me u Jeruzalemu čekaju okovi i nevolje.
**24** Ali ja ne marim za svoj život, samo da završim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa, da posvjedočim evanđelje Božje milosti.

**25** I evo sad znam da više ne ćete vidjeti mojega lica, vi svi među koje sam dolazio propovijedajući Kraljevstvo.
**26** Zato vam svjedočim na današnji dan da sam čist od krvi sviju;
**27** jer nisam propustio naviještati vam sav Božji naum.
**28** Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi predstojnicima, da upravljate Božjom Crkvom koju je stekao svojom krvlju.

**29** Ja znam da će poslije moga odlaska ući među vas grabežljivi vuci koji ne će štedjeti stada.
**30** I između vas samih ustat će muškarci koji će govoriti iskrivljen nauk, da povuku učenike za sobom.
**31** Zato bdijte sjećajući se da tri godine noću i danju nisam prestajao sa suzama opominjati svakoga od vas.
**32** Sada vas preporučujem Bogu i riječi njegove milosti. Ona može izgrađivati i davati baštinu među svima posvećenima.
**33** Srebra, zlata ili ruha nisam poželio ni od koga.
**34** Sami znate da su za potrebe moje i onih koji su bili sa mnom priskrbljivale ove ruke.
**35** Stalno sam vam pokazivao da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne i sjećati se riječi Gospodina Isusa, jer on reče: Mnogo je blaženije davati, negoli primati.«

**36** I kad je to rekao, kleče na koljena i pomoli se sa svima njima.
**37** A svi udariše u velik plač; popadaše Pavlu oko vrata i cjelivali su ga,
**38** ožalošćeni najviše zbog riječi koju reče, da više ne će vidjeti njegova lica. I otpratiše ga na lađu.

---

Izvor: https://biblija.verbum.hr/djela-apostolska/20
Prethodno poglavlje: https://biblija.verbum.hr/djela-apostolska/19.md
Sljedeće poglavlje: https://biblija.verbum.hr/djela-apostolska/21.md
Knjiga: https://biblija.verbum.hr/djela-apostolska.md