¹»Ljudi, braćo i oci, čujte što ću vam sad reći u svoju obranu!« ²A kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, nastade još veća tišina. I on reče: ³»Ja sam Židov, rođen u Tarzu u Ciliciji, a odgojen u ovome gradu, do Gamalijelovih nogu, strogo poučen u Zakonu naših otaca, revnitelj Božji, kao što ste vi svi danas. ⁴Ja sam ovaj Put progonio na smrt, vežući i predajući u tamnice muškarce i žene. ⁵Svjedoci su mi veliki svećenik i sve starješine od kojih sam primio i poslanice za braću, kad sam pošao u Damask da sljedbenike ovoga Puta dovedem otamo svezane u Jeruzalem radi kažnjavanja. ⁶Dok sam putovao i približio se Damasku, dogodi mi se oko podne da me odjedanput obasja velika svjetlost s neba. ⁷Tada padoh na zemlju i začuh glas koji mi je govorio: Savle, Savle, zašto me progoniš? ⁸A ja odgovorih: Tko si, Gospodine? I reče mi: Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš. ⁹Oni koji su bili sa mnom vidješe doduše svjetlost, ali ne čuše glas onoga koji mi je govorio. ¹⁰I rekoh: Što da činim, Gospodine? A Gospodin mi reče: Ustani, idi u Damask i ondje će ti se kazati sve što trebaš činiti. ¹¹Kako obnevidjeh od sjaja one svjetlosti, povedoše me za ruku pratioci i dođoh u Damask. ¹²A neki Ananija, muž koji se vjerno držao Zakona, za koga su svjedočili svi Židovi što ondje žive, ¹³dođe k meni, stade i reče mi: Savle, brate, progledaj! I ja u taj čas pogledah na nj. ¹⁴A on reče: Bog naših otaca izabra te da upoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz njegovih usta: ¹⁵jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo. ¹⁶Što još oklijevaš? Ustani i primi krštenje i operi se od svojih grijeha zazivajući njegovo ime! ¹⁷A dogodi se, kad sam se vratio u Jeruzalem i molio u Hramu, da se zanesoh, ¹⁸i vidjeh Gospodina gdje mi govori: Pohiti i izađi brzo iz Jeruzalema, jer ne će primiti tvoga svjedočanstva za mene! ¹⁹A ja rekoh: Gospodine, sami znaju da sam ja zatvarao u tamnicu i tukao po sinagogama one koji vjeruju u tebe. ²⁰I dok je prolijevana krv Stjepana, tvojega svjedoka, bio sam i ja ondje, pristajao sam, i čuvao sam odjeću onih koji su ga ubijali. ²¹I reče mi: Idi, jer ću te daleko poslati među pogane.« ²²Oni su ga slušali do te riječi, ali sad podigoše svoj glas govoreći: »Makni s lica zemlje takvoga, jer ne smije živjeti!« ²³I kad su oni počeli vikati, zbacivati svoju odjeću i bacati prašinu u zrak, ²⁴naloži zapovjednik da Pavla uvedu u vojarnu i da ga bičevanjem ispitaju, kako bi doznao zašto su tako vikali na nj. ²⁵I kad ga pritegoše konopcima, reče Pavao satniku koji je stajao uz njega: »Smijete li bičevati rimskoga građanina, a da nije osuđen?« ²⁶Čuvši to, satnik pristupi k zapovjedniku i javi mu: »Što namjeravaš učiniti? Ovaj je čovjek rimski građanin!« ²⁷A zapovjednik pristupi i reče Pavlu: »Kaži mi, jesi li ti rimski građanin?« A on reče: »Jesam.« ²⁸I zapovjednik odvrati: »Ja sam za velik iznos stekao to građanstvo.« A Pavao reče: »Ja ga imam već od rođenja.« ²⁹Onda odstupiše odmah od njega oni koji su ga trebali mučiti. A zapovjednik se uplašio kad je doznao da je Pavao rimski građanin i što ga je bio svezao.

Pavao pred Velikim vijećem

³⁰A sutradan, odlučivši da sigurno dozna zašto Pavla tuže Židovi, pusti ga iz okova te zapovjedi da dođu svećenički glavari i sve Veliko vijeće. Tada dovede Pavla i postavi ga pred njih.