Pavlov govor pred Agripom II.

¹A Agripa reče Pavlu: »Dopušta ti se da govoriš za sebe.« Onda se Pavao, pruživši ruku, stade braniti: ²»Sretnim se smatram, kralju Agripa, što se danas mogu pred tobom braniti od svega za što me optužuju Židovi, ³a najviše što znam da ti poznaješ sve židovske običaje i prepiranja. Zato te molim da me poslušaš strpljivo. ⁴Moje dakle življenje od mladosti, što je isprva bilo među mojim narodom u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi. ⁵Kako me znaju otprije, mogu, ako hoće, posvjedočiti da sam živio kao farizej, po najstrožoj sljedbi naše religije. ⁶I sad stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim ocima. ⁷Nadajući se da će se ono ispuniti, naših dvanaest plemena neprekidno održava bogoštovlje noću i danu. Zbog te nade, kralju, ja sam optužen od Židova. ⁸Što? Zar vi smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisava mrtve? ⁹I ja sam nekoć mislio da trebam što je moguće više činiti protiv imena Isusa Nazarećanina. ¹⁰To sam i činio u Jeruzalemu. I mnoge sam od svetih pozatvarao u tamnice, dobivši vlast od svećeničkih glavara, i odobravao sam kad bi ih ubijali. ¹¹I kažnjavao sam ih često po svim sinagogama, nagonio sam ih da hule, i bjesneći preko svake mjere, progonio sam ih sve do gradova u inozemstvu. ¹²Kad sam zbog toga išao u Damask, po ovlasti i nalogu svećeničkih glavara, ¹³vidio sam, kralju, na putu u podne svjetlost s neba jaču od sunčanoga sjaja, koja je obasjala mene i one što su bili zajedno sa mnom. ¹⁴I kad smo svi mi popadali na zemlju, čuo sam glas gdje mi govori hebrejskim jezikom: Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv žalca praćakati. ¹⁵A ja rekoh: Tko si, ti, Gospodine? A Gospodin reče: Ja sam Isus kojega ti progoniš. ¹⁶Nego ustani i uspravi se jer sam ti se zato ukazao da te postavim za služitelja i svjedoka ovoga što si vidio, i onoga što ću ti objaviti. ¹⁷Izbavljat ću te od tvoga naroda i od pogana kojima te sada šaljem, ¹⁸da im otvoriš oči kako bi se obratili od tame k svjetlosti i od sotonine vlasti k Bogu, da prime oproštenje grijehâ i baštinu među svetima po vjeri u mene. ¹⁹Zato, kralju Agripa, nisam bio nepokoran nebeskome viđenju, ²⁰nego sam propovijedao najprije onima koji su u Damasku i u Jeruzalemu, potom i po svoj židovskoj zemlji, i poganima, da se pokaju i da se obrate Bogu čineći djela dostojna obraćenja. ²¹Zato me Židovi uhvatiše u Hramu i htjedoše me ubiti. ²²Ali uz pomoć Božju stojim do dana današnjega i svjedočim i malom i velikom, ništa drugo ne kazujući osim što su proroci navijestili da će se dogoditi, i Mojsije: ²³da će Mesija trpjeti, da će prvi od mrtvih uskrsnuti, da će navješćivati svjetlost židovskom narodu i poganima.« ²⁴Dok se Pavao tako branio, reče Fest jakim glasom: »Luduješ, Pavle! Mnoge te knjige dovele do ludosti.« ²⁵A Pavao reče: »Ne ludujem, čestiti Feste, nego kazujem riječi istine i razboritosti. ²⁶Za ovo zna kralj kojemu i govorim otvoreno jer ne vjerujem da mu je što od ovoga sakriveno; ništa od ovoga nije se naime događalo u kutu. ²⁷Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ.« ²⁸A Agripa će Pavlu: »Zamalo pa me uvjeri da postanem kršćanin.« ²⁹A Pavao reče: »Želim od Boga, i za malo i za mnogo, da bi ne samo ti, nego i svi koji slušaju, postali danas ovakvi kao što sam ja, osim ovih okova.« ³⁰I ustade kralj, i namjesnik, i Berenika, i oni koji su sjedili s njima. ³¹Otišavši, razgovarali su među sobom: »Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.« ³²A Agripa reče Festu: »Ovaj bi čovjek mogao biti pušten, da se nije prizvao na cara.«