# Djela apostolska 27

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Pavao na lađi za Rim

**1** Kad bi odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i druge neke sužnje satniku, po imenu Juliju, od careve čete.
**2** Nakon što smo se ukrcali na adramitski brod koji je trebao ploviti u azijska mjesta, otisnusmo se; a s nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna.
**3** I drugi dan doplovismo u Sidon. Kako je Julije čovječno postupao prema Pavlu, dopustio mu je da pohodi prijatelje i da se oni brinu za njega.
**4** Nakon što smo isplovili otamo, plovili smo uz Cipar, jer su vjetrovi bili protivni.
**5** I preplovivši cilicijsku i pamfilijsku pučinu, dođosmo u Miru Licijsku.
**6** Ondje je satnik našao aleksandrijsku lađu koja je plovila u Italiju te nas premjestio na nju.
**7** Plovili smo mnogo dana sporo i jedva stigli do Knida, jer nas je spriječio vjetar. Tako doplovismo pod Kretu kod Salmone.
**8** I s mukom ploveći uz obalu, dođosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, u čijoj je blizini grad Lasej.

**9** Nakon što prođe mnogo vremena, i kad je već plovidba bila sa strahom, jer je i post već bio prošao, opominjao ih je Pavao
**10** govoreći im: »Ljudi, vidim da će plovidba biti s mukom i znatnom štetom ne samo za tovar i lađu nego i za naš život.«
**11** Satnik je međutim imao više povjerenja u kormilara i gospodara lađe negoli u Pavlove riječi.
**12** A kako luka nije bila pogodna za zimovanje, većina je smatrala da je bolje otploviti otamo i nekako doći do Feniksa, kretske luke što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu te ondje prezimiti.

## Oluja na moru

**13** Kad je blago zapuhao južnjak, mislili su da mogu sigurno izvesti svoju namjeru, i digavši sidro, otplovili su duž Krete.
**14** Ali nedugo zatim udari s otoka buran vjetar koji se zove sjeveroistočnjak.
**15** Kad zahvati lađu koja se nije mogla opirati vjetru, predadosmo je valovima, i oni nas ponesoše.
**16** Prolazeći pokraj jednoga otoka, koji se zove Kauda, jedva smo mogli dohvatiti čamac.
**17** I izvukavši ga, upotrijebiše pomagala i podvezaše lađu; a bojeći se da ne udare na Sirtu, spustiše jedra, i tako se plovilo dalje.
**18** Kako nas je bacala silna bura, sutradan stadoše izbacivati tovar.
**19** I treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu.
**20** A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura je svejednako navaljivala, ugasila nam se svaka nada da ćemo se spasiti.

**21** Već dugo nitko nije ništa jeo. Onda Pavao stade među njih i reče: »Ljudi, trebalo je poslušati mene i ne otiskivati se od Krete; tada ne biste imali ove muke i štete.
**22** A sad vas bodrim da budete hrabri, jer nitko od vas ne će stradati osim lađe.
**23** Jer ove noći stade preda me anđeo Boga čiji jesam i kome služim
**24** govoreći: Ne boj se, Pavle! Valja ti doći pred cara. I evo ti darova Bog sve koji plove s tobom.
**25** Zato, ljudi, ne bojte se, jer vjerujem Bogu da će tako biti kao što mi je rečeno.
**26** Ali nam valja udariti na neki otok.«

## Pavao i suputnici spašeni u brodolomu

**27** A kad bi četrnaesta noć, a mi o ponoći plovili po Jadranu, pomisliše mornari da se primiču nekakvom kopnu.
**28** Baciše olovnicu i nađoše dvadeset hvati dubine; i prošavši malo, nađoše petnaest hvati.
**29** I bojeći se da ne udarimo na grebene, bacili su s krme četiri sidra, pa su željno čekali svanuće.
**30** Ali kad su mornari pokušali pobjeći s lađe te počeli spuštati čamac u more, izgovarajući se kao da hoće s pramca spustiti sidra,
**31** reče Pavao satniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.«
**32** Tada vojnici presjekoše užad na čamcu i spustiše ga te pade u more.

**33** I kad stade svitati, molio je Pavao sve da jedu, govoreći: »Četrnaesti je dan danas kako čekate bez jela, ništa ne okusivši.
**34** Zato vas molim da jedete, jer je to za vaše zdravlje. A nijednome od vas dlaka s glave ne će pasti.«
**35** I rekavši to uze kruh, i dade hvalu Bogu pred svima, i razlomivši stade jesti.
**36** Onda se svi ohrabriše i stadoše jesti.
**37** A bilo nas je u lađi svega dvjesta i sedamdeset i šest osoba.
**38** Nakon što su se najeli, olakšaše lađu izbacivši pšenicu u more.

**39** Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali zemlju, ali su ugledali nekakav zaljev s obalom u koji su odlučili zavesti lađu, ako bude moguće.
**40** I podigavši sidra, ostave ih u moru, popuste užad kormila i raširivši prednje jedro prema vjetru, plovili su prema obali.
**41** A kad dođosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasuka se lađa; i prednji kraj što se nasuka ostade tvrd i nepomičan, a krmu su razbijali silni valovi.
**42** Vojnici su namjeravali poubijati sužnje, da koji ne ispliva i ne uteče.
**43** Ali satnik, htijući spasiti Pavla, zabrani njihovu namjeru i zapovjedi onima koji znaju plivati neka poskaču prvi u vodu te izađu na kopno.
**44** A ostali, jedni na daskama, a jedni na čemu od lađe. I tako izađoše svi živi na kopno.

---

Izvor: https://biblija.verbum.hr/djela-apostolska/27
Prethodno poglavlje: https://biblija.verbum.hr/djela-apostolska/26.md
Sljedeće poglavlje: https://biblija.verbum.hr/djela-apostolska/28.md
Knjiga: https://biblija.verbum.hr/djela-apostolska.md