Djela 28 — Biblija Šarić

Pavao na Malti

¹Nakon što smo se izbavili, doznali smo da se otok zove Malta. ²A urođenici su se ponijeli prema nama s izvanrednom čovječnošću. Naložili su vatru i primili nas sve jer je padala kiša i bilo je hladno. ³A kad Pavao skupi svežanj granja i naloži na vatru, izađe zmija zbog vrućine i ujede ga za ruku. ⁴I kad vidješe urođenici zmiju gdje visi o njegovoj ruci, počeše govoriti jedan drugome: »Zasigurno je ovaj čovjek ubojica kojega, izbavljena od mora, Pravda ne ostavlja na životu.« ⁵A on otrese zmiju u vatru, i ne bi mu ništa zlo. ⁶Oni su čekali da on oteče, ili da odjedanput padne mrtav. A kad su zadugo čekali i vidjeli da mu ne bi ništa zlo, promijeniše mišljenje i rekoše da je on bog. ⁷U onoj okolini bilo je imanje poglavara otoka koji se zvao Publija; on nas primi i pogosti ljubazno tri dana. ⁸A dogodi se da je otac Publijev ležao od groznice i od srdobolje. K njemu uđe Pavao, pomoli se, stavi ruke na njega i ozdravi ga. ⁹Nakon što se to dogodilo, dolazili su i drugi koji su bili bolesni na otoku i bili iscjeljivani. ¹⁰Počastili su nas mnogim častima, i kad smo odlazili, spremiše nam što nam je trebalo.

Putovanje od Malte do Rima

¹¹Nakon tri mjeseca otplovismo na aleksandrijskoj lađi koja je bila prezimila na otoku, a imala je kao znak Dioskure. ¹²I doplovivši u Sirakuzu, ostadosmo ondje tri dana. ¹³A otamo otplovivši, dođosmo u Regij; i nakon jednoga dana, kad puhnu južnjak, dođosmo drugi dan u Puteole. ¹⁴Ondje nađosmo braću, i oni nas zamoliše da ostanemo kod njih sedam dana. Evo kako smo stigli u Rim. ¹⁵Otišli smo otamo, a braća iz Rima, čuvši za nas, izađoše nam ususret do Apijeva trga i Tri krčme. I kad ih vidje Pavao, dade hvalu Bogu i ohrabri se. ¹⁶A kad uđosmo u Rim, Pavlu bi dopušteno da živi posebno u svom stanu s vojnikom koji ga je čuvao.

Židovi Rima odbacuju Pavlovo naviještanje

¹⁷Nakon tri dana sazva Pavao židovske prvake. I kad se skupiše, poče im govoriti: »Ljudi, braćo, ja nisam ništa učinio protiv našega naroda ili protiv običaja naših otaca, a ipak sam uhićen u Jeruzalemu i izručen u ruke Rimljanima. ¹⁸I kad su oni izvidjeli za mene, htjeli su me pustiti, jer nije bilo na meni nikakve smrtne krivnje. ¹⁹A kad se Židovi usprotiviše, bio sam prisiljen prizvati se na cara, ali ne kao da bih svoj narod imao za nešto tužiti. ²⁰Zbog toga razloga zamolio sam vas da vas vidim i da progovorim s vama; jer zbog Izraelove nade okovan sam ovim lancem.« ²¹A oni mu rekoše: »Mi nismo primili pisma o tebi iz Judeje, niti je došao tko od braće javiti ili govoriti što zlo protiv tebe. ²²Nego molimo da čujemo od tebe što misliš; jer nam je poznata ova sljedba: protive joj se svuda.« ²³U zakazani dan dođe ih k njemu još više u stan. On im je razlagao svjedočeći kraljevstvo Božje i uvjeravajući ih u Isusa iz Mojsijeva zakona i Proroka od jutra do mraka. ²⁴Jedni su prihvatili njegove dokaze, a drugi su odbili povjerovati. ²⁵I kako su bili nesložni među sobom, stadoše se razilaziti, kad reče Pavao jednu riječ: »Dobro je kazao Duh Sveti preko proroka Izaije vašim ocima: ²⁶Idi k tome narodu i reci: Slušat ćete, a ne ćete razumjeti; i gledat ćete, a ne ćete vidjeti. ²⁷Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i svoje oči zatisnuše, da tako ne vide očima, ušima ne čuju, i srcem ne razumiju pa da se ne obrate i da ih ne ozdravim. ²⁸Neka vam je dakle na znanje da je ovo Božje spasenje poslano poganima, i oni će slušati.« 29 *

Pavao propovijeda poganima u Rimu

³⁰Pavao je živio pune dvije godine u svom unajmljenom stanu, i primao je sve koji su mu dolazili, ³¹propovijedajući Božje kraljevstvo i učeći o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, bez smetnje.