2. Korinćanima 1 — Biblija Šarić

Naslov i pozdrav

¹Pavao, apostol Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Timotej Božjoj Crkvi u Korintu sa svima svetima koji su u svoj Ahaji. ²Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.

Zajedništvo u patnjama i utjesi koju Bog daje

³Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog sve utjehe ⁴koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji. ⁵Doista, kao što obiluju Kristove patnje u nama, tako po Kristu obiluje i naša utjeha. ⁶Ako li smo u nevolji, za vašu je utjehu i spasenje, ili ako nas Bog tješi, za vašu je utjehu koja djeluje da podnosite postojano iste patnje što ih i mi podnosimo. ⁷A naša je nada čvrsta jer znamo: kao što ste dionici u našim patnjama, tako ćete biti i u utjesi. ⁸Doista, braćo, nećemo vam zatajiti našu nevolju koja nas je zadesila u Aziji, kad smo bili preko mjere i preko snage opterećeni, tako da smo već očajavali za život. ⁹Da, sami u sebi spremili smo se na smrtnu osudu, kako se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisava mrtve. ¹⁰On nas je izbavio od strahovite smrtne opasnosti i izbavljat će nas. U njega se uzdamo da će nas i dalje izbavljati, ¹¹jer nam i vi pomažete molitvom da mnogi zahvale Bogu za milost koja nam je udijeljena po mnogima, zbog vas.

Odgoda Pavlova pohoda

¹²Naš je ponos uistinu ovo: svjedočanstvo naše savjesti da smo živjeli u svijetu, posebno u odnosu na vas, jednostavno i čisto pred Bogom, ne u tjelesnoj mudrosti, nego u Božjoj milosti. ¹³Doista, ne pišemo drugo, nego ono što čitate i razumijevate. A nadam se da ćete i do kraja razumjeti, ¹⁴kao što nas dijelom i upoznaste: mi smo vaš ponos, kao što ćete i vi biti naš za dan Gospodina našega Isusa. ¹⁵I osvjedočen u tome, htjedoh vam doći prije, da zadobijete drugu milost. ¹⁶Zatim bih od vas pošao u Makedoniju te se opet iz Makedonije vratio k vama da me opskrbite svime što je potrebno za putovanje u Judeju. ¹⁷Kad sam dakle to htio, zar sam što lakomisleno činio? Ili to što namjeravam, namjeravam li po čisto ljudskom mjerilu, tako da kod mene postoji zajedno »da, da«, i »ne, ne«? ¹⁸Bog mi je svjedok da naša riječ s obzirom na vas nije istodobno »da« i »ne«. ¹⁹Doista, Sin Božji, Isus Krist kojega mi – ja, Silvan i Timotej – vama propovijedasmo, nije bio istodobno »da« i »ne«, nego je bio samo »da«. ²⁰Jer koliko god ima Božjih obećanja, našla su u njemu svoje »da«. Stoga po njemu govorimo i svoje »Amen« Bogu na slavu. ²¹Bog nas utvrđuje s vama za Krista; on nas i pomaza. ²²On nas i opečati i dade Duha u naša srca kao zalog. ²³A ja za svjedoka prizivam Boga na svoj život: nisam došao u Korint da bih vas poštedio. ²⁴Mi naime nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti, jer u vjeri stojite čvrsto.