Pavlova viđenja i objave

¹Ako se moram hvaliti, ne koristi doduše, doći ću na viđenja i Gospodnje objave. ²Znam čovjeka u Kristu koji je prije četrnaest godina – da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna – bio uznesen u treće nebo. ³Znam da je taj čovjek – u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna – ⁴bio uznesen u raj, i čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije slobodno govoriti. ⁵Time ću se hvaliti, a sobom se ne ću hvaliti, osim svojim slabostima. ⁶Jer kad bih se htio i hvaliti, ne bih bio bezuman jer bih istinu kazivao; ali se suzdržavam od toga da ne bi tko više pomislio o meni, nego što vidi na meni ili čuje od mene. ⁷I da se ne bih uzoholio uzvišenim objavama, dan mi je trn u tijelu, sotonin anđeo, da me bije pesnicom, da se ne uzoholim. ⁸Zato sam molio triput Gospodina da odstupi od mene. ⁹I reče mi: »Dosta ti je moja milost jer se snaga u slabosti usavršava.« Rado ću se dakle hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni Kristova snaga. ¹⁰Zato su mi ugodne slabosti, pogrde, nevolje, progonstva, tjeskobe zbog Krista, jer kad sam slab, onda sam jak.

Pavlova odanost i bojazan

¹¹Postadoh bezuman, vi me natjeraste, jer je trebalo da me vi preporučite. Doista, ni u čemu nisam manji od »nadapostola«, iako nisam ništa. ¹²Dokazi mojega apostolstva izvedeni su među vama u svakoj strpljivosti, u znacima, čudesima i snažnim djelima. ¹³Jer u čemu ste manji od ostalih Crkava osim što vam nisam bio na teret? Oprostite mi ovu »krivnju«. ¹⁴Evo, spreman sam doći k vama po treći put, i ne ću vam biti na teret, jer ne tražim nešto vaše, nego vas. Doista, djeca nisu dužna roditeljima stjecati blago, nego roditelji djeci. ¹⁵A ja ću vrlo rado stjecati, i sama ću sebe istrošiti za vas. Kad vas ljubim tako žarko, zar ćete vi mene manje ljubiti? ¹⁶Ali neka bude, ja vam nisam bio na teret, nego budući da sam bio »lukav«, uhvatio sam vas na »prijevaru«. ¹⁷Jesam li vas što zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? ¹⁸Namolio sam Tita i s njim sam poslao brata. Je li vas Tit što zakinuo? Nismo li hodili jednim duhom, jednim stopama? ¹⁹Mislite li opet da se mi pred vama branimo? Pred Bogom u Kristu mi govorimo. A sve je, ljubljeni, za vaš napredak. ²⁰Jer se bojim, kad dođem, da vas po čemu ne nađem kakve hoću, i da vi ne nađete mene kakva ne ćete: da možda ne budu kod vas svađa, zavist, srdžba, suparništvo, ogovaranje, došaptavanje, nadimanje i nemiri; ²¹da me opet, kad dođem, ne ponizi moj Bog kod vas i da ne zaplačem nad mnogima koji su prije sagriješili, a nisu se obratili od nečistoće, bludnosti i raspuštenosti što ih počiniše.