Služitelji Novoga saveza

¹Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili zar trebamo kao neki poslanice preporuke za vas ili od vas? ²Vi ste naša poslanica napisana u našim srcima koju poznaju i čitaju svi ljudi. ³Pokazali ste da ste Kristova poslanica što smo je mi načinili, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na kamenim pločama, nego na tjelesnim pločama srca. ⁴A takvo pouzdanje u Boga imamo po Kristu. ⁵Ne zbog vlastite sposobnosti koju bismo mogli sebi pripisati, nego je naša sposobnost od Boga, ⁶koji nas osposobi za služitelje Novoga saveza; ne slova, nego Duha. Doista, slovo ubija, a Duh oživljuje. ⁷Ako li je služba smrti, koja je slovima urezana u kamenje, bila tako slavna da Izraelovi sinovi nisu mogli gledati Mojsijevo lice zbog prolaznog sjaja njegova lica, ⁸kako li ne će biti još slavnija služba Duha? ⁹Doista, ako je slavna služba osude, mnogo je slavnija služba pravde. ¹⁰Uistinu, s obzirom na to, nije sjajno ono što je nekoć bilo sjajno zbog sjaja koji je jači. ¹¹Jer ako je slavno ono što prestaje, mnogo je slavnije ono što ostaje. ¹²Imajući dakle takvu nadu, nastupamo s velikom smjelošću. ¹³Ne kao što je Mojsije stavljao pokrivalo na svoje lice da ne bi Izraelovi sinovi gledali svršetak onoga što prestaje. ¹⁴Ali oni otvrdnuše u svojim mislima. Naime, do dana današnjega stoji isto pokrivalo neotkriveno kod čitanja Staroga saveza, jer on u Kristu prestaje obvezivati. ¹⁵Sve do danas, kad se čita Mojsije, pokrivalo stoji na njihovu srcu. ¹⁶A kad god se Izrael obrati Gospodinu, skida se pokrivalo. ¹⁷Gospodin je Duh; a gdje je Gospodnji Duh, ondje je i sloboda. ¹⁸Svi mi koji otkrivenim licem odražavamo Gospodnju slavu, preobražavamo se u istu sliku, iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.