Druga poslanica Korinćanima
7,5
Jer kad dođosmo u Makedoniju, nikakva počinka nije imalo naše tijelo, nego smo u svemu bili u nevolji: izvana borbe, iznutra strah.
Kontekst
3 To ne govorim da vas osudim, jer prije rekoh da ste u našim srcima, da s vama umiremo i s vama živimo.
4 Veliko je moje pouzdanje u vas, velik je moj ponos zbog vas; pun sam utjehe, obilna je moja radost uza sve naše nevolje.
5 Jer kad dođosmo u Makedoniju, nikakva počinka nije imalo naše tijelo, nego smo u svemu bili u nevolji: izvana borbe, iznutra strah.
6 Ali Bog koji tješi ponizne, utješi nas Titovim dolaskom.
7 Ne samo njegovim dolaskom nego i utjehom kojom je bio ispunjen zbog vas, javljajući nam vašu čežnju, vaše plakanje, vaše zauzimanje za mene. Tako se ja još više obradovah.
