2. Kraljevima 25 — Biblija Šarić

Razorenje Jeruzalema

¹U devetoj godini njegova vladanja, u desetom mjesecu, desetoga dana u mjesecu, pođe Nabukodonozor, babilonski kralj, sa svom svojom vojskom protiv Jeruzalema i opkoli ga. Načiniše opkope oko njega. ²Grad ostade opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. ³Devetoga dana u mjesecu bila je glad u gradu tako teška da narod nije više imao što jesti. ⁴Tada je gradski zid bio probijen, i svi vojnici pobjegoše noću na vrata između dva zida, uz kraljev vrt, a Kaldejci su držali grad opkoljenim. Sidkija okrenu prema jordanskoj ravnici. ⁵Ali kaldejske čete potjeraše kralja i stigoše ga u jerihonskom polju, nakon što ga je bila ostavila sva njegova vojska i razbježala se. ⁶Uhvatiše kralja i dovedoše ga babilonskomu kralju u Riblu. Taj mu izreče osudu. ⁷Sidkijine sinove poklaše na njegove oči, Sidkiju oslijepe i stave ga u okove. Tako ga odvedoše u Babilon.

Drugo babilonsko sužanjstvo

⁸Sedmoga dana petoga mjeseca, to jest u devetnaestoj godini kraljevanja Nabukodonozora, babilonskoga kralja, dođe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, sluga babilonskoga kralja, ⁹i spali Gospodnji Hram i kraljevsku palaču, i sve kuće u Jeruzalemu. Sve znamenitije zgrade dade spaliti. ¹⁰Zidove su obarale sve kaldejske čete koje su bile pod zapovjednikom tjelesne straže. ¹¹Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u Babilon ostatak naroda, što je još bio preostao u gradu, tako i prebjege koji su bili prebjegli babilonskom kralju, i ostatak zanatlija. ¹²Od običnih ljudi u zemlji ostavi zapovjednik tjelesne straže jedan dio kao vinogradare i seljake. ¹³Mjedene stupove u Gospodnjem Hramu, podnožja i mjedeno more u Gospodnjem Hramu razbiše Kaldejci, a mjed uzeše sa sobom u Babilon. ¹⁴I lonce, lopate, noževe, vrčeve, sve mjedeno posuđe kojim se obavljala služba, uzeše sa sobom. ¹⁵I tavice i škropionice, koje su bile ili posve od zlata ili posve od srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne straže. ¹⁶Oba stupa, jedno more i podnožja koja je Salomon bio dao načiniti za Gospodnji Hram: mjedi od koje je bilo sve to posuđe nije bilo mjere. ¹⁷Jedan stup bio je visok osamnaest lakata. Na njemu je bilo mjedeno oglavlje. Oglavlje je bilo visoko tri lakta. Pletenice sa šipcima ovijale su se oko oglavlja, sve od mjedi. Isto je tako i drugi stup bio s pletenicom. ¹⁸Zapovjednik tjelesne straže uze sa sobom velikoga svećenika Seraju i drugog svećenika Sefaniju, i tri vratara. ¹⁹Zatim uze iz grada jednoga dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i pet ljudi bliskih kralju, koji se nađoše u gradu, onda pisara vojnog zapovjednika, koji je popisivao narod u zemlji za vojnu službu, i šezdeset muževa od puka Judine zemlje, koji se nađoše u gradu. ²⁰Njih, dakle, uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, i odvede ih u Riblu babilonskomu kralju. ²¹A babilonski ih kralj dade pogubiti u Ribli, u zemlji Hamatu. Tako on odvede Judu iz njegove zavičajne zemlje.

Gedalija upravitelj Judeje

²²Nad narodom koji je bio ostao u Judinoj zemlji, i koji je ostavio Nabukodonozor, babilonski kralj, postavi on Gedaliju, Ahikamova sina, Šafanova unuka. ²³I kad čuše vojni zapovjednici i njihovi ljudi da je babilonski kralj postavio Gedaliju, dođoše sa svojim ljudima Gedaliji u Mispu: Jišmael, Netanijin sin, Johanan, Kareahov sin, Saraje, Tanhumetov sin iz Netofe, i Jaazanija, sin Maakatija. ²⁴Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reče im: »Ne bojte se Kaldejaca; ostanite u zemlji i budite podložni babilonskomu kralju. Onda će vam biti dobro!« ²⁵Ali u sedmom mjesecu dođe Jišmael, Netanijin sin, Elišamin unuk, kraljevskoga roda, i deset ljudi s njim. Oni ubiše Gedaliju s Judejcima i Kaldejcima koji su bili s njim u Mispi. ²⁶Tada se podiže sav narod, malo i veliko, s vojnim zapovjednicima i ode u Egipat, jer se bojao Kaldejaca.

Pomilovanje kralja Jojakina

²⁷U trideset i sedmoj godini, nakon što je odveden Jojakin, Judin kralj, u dvanaestom mjesecu, dvadeset i sedmoga dana u mjesecu, Evil Merodak, babilonski kralj, u godini kad je stupio na vlast pomilova Jojakina, Judina kralja, i izvede ga iz tamnice. ²⁸Razgovarao je s njim prijateljski i postavio mu prijestolje iznad prijestolja drugih kraljeva koji su se našli kod njega u Babilonu. ²⁹Smio je skinuti sa sebe utamničeničke haljine i svagda kod njega jesti, dok je živio. ³⁰Za njegovo uzdržavanje brinuo se trajno kralj, iz dan u dan, dok je god živio.