Druga knjiga Ljetopisa
24,22
Tako se malo spominjao kralj Joaš ljubavi koju mu je bio iskazivao njegov otac Jojada, da je dao pogubiti njegova sina. A on, umirući, povika: »Gospodin ovo vidi i on će to kazniti.«
Kontekst
20 I dođe Gospodnji duh na Zahariju, sina svećenika Jojade. On stupi pred narod i doviknu im: »Ovako govori Bog: Zašto kršite Gospodnje zapovijedi i upropaštavate svoju sreću? Ostaviste Gospodina, pa vas zato i on ostavi.«
21 A oni se urotiše protiv njega i kamenovaše ga, po kraljevoj zapovijedi, u trijemu Gospodnjega Hrama.
22 Tako se malo spominjao kralj Joaš ljubavi koju mu je bio iskazivao njegov otac Jojada, da je dao pogubiti njegova sina. A on, umirući, povika: »Gospodin ovo vidi i on će to kazniti.«
23 A kad prođe godina, podiže se na nj vojska Aramejaca. Kad su bili došli u Judinu zemlju i u Jeruzalem, pobiše u narodu sve knezove i sav plijen što su im ga bili uzeli, poslaše kralju u Damask.
24 Premda je vojska Aramejaca upala samo s malim brojem ljudi, ipak im Gospodin dade u ruke veoma veliku vojsku, jer su ovi bili ostavili Gospodina, Boga svojih otaca. Tako izvršiše kazneni sud na Joašu.
