Jošijini nasljednici do babilonskog sužanjstva

¹Narod zemlje uze Joahaza, Jošijina sina, i učini ga, umjesto njegova oca, kraljem u Jeruzalemu. ²Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. ³Egipatski ga kralj svrže u Jeruzalemu i nametnu zemlji globu od sto talenata srebra i jedan talenat zlata. ⁴Tada egipatski kralj postavi njegova brata Elijakima za kralja nad Judom i Jeruzalemom i promijeni mu ime u Jojakim. A njegova brata Joahaza uze Neko sa sobom i odvede ga u Egipat. ⁵Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, njegovu Bogu. ⁶Tada dođe protiv njega Nabukodonozor, babilonski kralj, i stavi ga u željezne verige, da ga odvede u Babilon. ⁷I jedan dio posuđa Gospodnjega Hrama odnese Nabukodonozor u Babilon i stavi ga u svoju palaču u Babilonu. ⁸Ostala Jojakimova povijest, gadna djela što ih je počinio, i sve što mu se dogodilo, zapisano je u knjizi o Izraelovim i Judinim kraljevima. Njegov sin Jojakin postade kralj umjesto njega. ⁹Bilo je Jojakinu osamnaest godina kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu. Činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu. ¹⁰Sljedeće godine dade ga kralj Nabukodonozor odvesti u Babilon, zajedno s dragocjenim posuđem Gospodnjega Hrama. Njegova brata Sedekiju učini kraljem nad Judom i Jeruzalemom. ¹¹Bila je Sedekiji dvadeset i jedna godina kad je postao kralj. Vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu. ¹²Činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, njegovu Bogu. Ne ponizi se pred prorokom Jeremijom, koji mu je bio govorio po Gospodnjem nalogu. ¹³Usto otpade od kralja Nabukodonozora, kojemu se bio zakleo na vjernost Bogom, ostade tvrdoglav i uporan i ne obrati se Gospodinu, Izraelovu Bogu. ¹⁴I svi vrhovni svećenici počiniše zajedno s narodom tolike nevjernosti svakakvim poganskim idolskim grdobama i oskvrnuše Gospodnji Hram koji je bio dao sebi posvetiti u Jeruzalemu. ¹⁵I Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima neprestano opomene preko svojih glasnika jer mu je bilo žao naroda i svoga stana. ¹⁶A oni su se rugali Božjim glasnicima, prezirali su njegove opomene i smijali se njegovim prorocima, dok se ne raspali Gospodnji gnjev na njegov narod tako da više nije bilo spasenja. ¹⁷I pusti da dođe na njih kaldejski kralj, koji im pobi mačem mladiće u njihovu svetom Hramu. Ne poštedi ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna. Sve mu dade u ruke. ¹⁸I sve posuđe Božjega Hrama, veliko i malo, blago Gospodnjega Hrama i kraljevo blago, i blago vrhovnih činovnika – sve on odnese u Babilon. ¹⁹Hram Božji spališe, jeruzalemski zid oboriše i sve palače popališe, tako da svi dragocjeni predmeti u njemu propadoše. ²⁰Potom sve što je bilo umaklo maču odvede u ropstvo u Babilon. Morali su njemu i njegovim sinovima robovati, dok ne nasta perzijsko kraljevstvo, ²¹da bi se ispunila Gospodnja riječ koja je bila izišla preko Jeremije: »Dok zemlja nije bila iznosila svoje subotne godine.« Za sve vrijeme svojega opustošenja imala je mir, dok se ne navrši sedamdeset godina. ²²U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira – da se ispuni obećanje Gospodnje koje navijesti Jeremija – nadahnu Gospodin perzijskoga kralja Kira te oglasi po svemu svom kraljevstvu i raspisa ovo: ²³»Ovako veli Kir, perzijski kralj: Sva zemaljska kraljevstva dao mi je Bog, Gospodin u nebu. I on mi je naložio da mu sagradim Hram u Judeji. Tko od svih vas pripada njegovu narodu, neka ide gore s blagoslovom Gospodina, svojega Boga!«