# Druga knjiga o Makabejcima 15

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Nikanorove hule

**1** Kad je Nikanor doznao da se Judine čete zadržavaju u mjestima Samarije, odlučio je napasti ih u subotu radi svoje sigurnosti.
**2** Židovi koji su ga slijedili iz straha, rekli su mu: »Ne ubijaj ih tako okrutno i nečovječno! Poštuj dan što ga je od iskona posvetio Onaj koji sve vidi!«
**3** Taj trostruki zlotvor upita: »Ima li na nebu Gospodin koji je zapovjedio svetkovati subotu?«
**4** Oni su mu tumačili: »Sam živi Bog, koji vlada na nebu, zapovjedio je svetkovati sedmi dan.«
**5** A on reče: »Na zemlji vladam ja, i ja dajem zapovijed da se prihvati oružje i da se izvrši usluga kralju.« Ipak mu nije pošlo za rukom izvesti svoj okrutni naum.

## Judin poticaj i san

**6** U svojoj oholosti Nikanor je odlučio podići javni spomenik svojoj pobjedi nad Judom i njegovom vojskom.
**7** A Makabejac se uzdao nepokolebivo i nadao se dobiti pomoć od Gospodina.
**8** Ohrabrio je svoje neka se ne obeshrabre pred navalom pogana, nego neka misle kakvu im je pomoć udjeljivalo Nebo u prošlosti te neka s čvrstim pouzdanjem očekuju i sada pobjedu koju će im Svemogući udijeliti!
**9** Ohrabrio ih je na temelju Zakona i Prorokâ, podsjetio ih na bitke u kojima su pobijedili i ulio je u njih novi žar.
**10** Kad im je tako razbuktao revnost, izložio im je kako pogani gaze zadanu riječ i krše prisegu.
**11** Tako naoruža svakoga, manje oružjem štita i koplja, nego lijepim i pobudnim riječima. Onda je još ispripovijedao na radost svima veoma vjerodostojan san, jednu vrstu viđenja.
**12** Bio je usnio ovaj san: Vidje kako se raširenih ruku za svu zajednicu Židova moli Onija, nekadašnji veliki svećenik, plemenit i pravedan čovjek, blag u ophođenju i krotak u ponašanju, dostojanstven u svojem govoru i od mladosti uronjen u provođenje kreposti.
**13** Potom se Judi ukazao drugi čovjek sa sijedom kosom i dostojanstvenim izgledom, obasjan čudesnim veličanstvom.
**14** Tada reče Onija: »To je Jeremija, prorok Božji, prijatelj braći, koji se toliko moli za narod i Sveti Grad.«
**15** Jeremija pruži svoju desnicu i dade Judi zlatan mač i reče:
**16** »Uzmi taj sveti mač kao dar Božji! Njim ćeš poraziti neprijatelje.«

## Nikanorov poraz i smrt

**17** Tako su bili ohrabreni toplim Judinim riječima koje su mogle raspaliti hrabrost i očeličiti srca mladića. Zato su odlučili ne povlačiti se u tabor, nego hrabro prijeći u napad i boreći se jedan uz drugog odluku prepustiti sudbini, jer su u opasnosti bili grad, svetinje i Svetište.
**18** Za svoje žene i djecu bili su manje zabrinuti, jer im je najveća i prva briga bila sveti Hram.
**19** Ali i oni koji su ostali u gradu bili su u ne manjoj tjeskobi i nemiru zbog skore bitke na otvorenom polju.
**20** Dok su svi Židovi napeto iščekivali predstojeći odlučni boj, neprijatelji su se skupili i rasporedili svoju vojsku za bitku. Slonovi su dovedeni na prikladan položaj, a konjanici postavljeni na krila.
**21** Kad je Makabejac ugledao kako dolazi vojska s različitim vrstama oružja i s razjarenim izgledom slonova, podigao je ruke k nebu i zazvao Gospodina koji tvori čudesa, jer je znao da se pobjeda ne dobiva oružjem, nego da je Bog daje onima koje pronađe dostojnima.
**22** On se pomolio: »Gospodine, ti si u vrijeme Ezekije, kralja Judeje, poslao svojega anđela i on je pobio sto osamdeset i pet tisuća Sanheribove vojske.
**23** Pošalji i sada, Gospodaru neba, dobrog anđela pred nas da sije strah i trepet!
**24** Daj snagom svoje mišice da budu satrveni oni koji sa psovkama na usnama dolaze napasti tvoj sveti narod!« Tim riječima je završio.

**25** Dok su se Nikanorovi vojnici približavali uz trubljenje i ratne pjesme,
**26** Judini ljudi napali su neprijatelje uz molitvu i vapaje.
**27** I tako, boreći se rukama, a moleći se Bogu srcem, oborili su barem trideset pet tisuća ljudi, veoma obradovani očitom pomoći Božjom.
**28** Kad je boj završio i oni se vraćali puni radosti, vidjeli su kako Nikanorovo tijelo leži na putu u njegovoj ratnoj opremi.
**29** Podigli su snažnu viku i zahvalili Gospodinu na jeziku svojih otaca.
**30** Juda koji se ponajprije tijelom i dušom zalagao za svoje sugrađane i čitav život vjerno služio svojim sunarodnjacima, odredi da odsijeku Nikanorovu glavu i desnu ruku i odnesu je u Jeruzalem.
**31** Kad je tamo stigao, sazvao je sunarodnjake i svećenike pred žrtvenik. Pusti da dođu i ljudi iz tvrđave.
**32** Pokazao im je glavu zlotvora Nikanora i ruku koju je taj bestidnik oholo pružao prema svetištu Svemogućega.
**33** Onda je dao bezbožnomu Nikanoru odrezati jezik i komad po komad bacati pticama, a ruku luđakovu objesiti pred Hramom.
**34** Okrenuti prema nebu svi su blagoslivljali Gospodina koji je pokazao svoju pomoć tako očito i vikali: »Neka je blagoslovljen On koji je očuvao svoje mjesto neoskrvnjeno!«

**35** Juda je dao Nikanorovu glavu objesiti na tvrđavi kao očit i vidljiv znak pomoći Gospodnje.
**36** Svi su jednodušno zaključili da taj dan ne prolazi bez označavanja, nego da će svetkovati blagdan na dan prije Mardohejeva dana, trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca koji se aramejski zove adar.

## Pogovor pisca

**37** Tako su protekli događaji u vezi s Nikanorom. Od onoga vremena ostade grad u posjedu Hebreja. Zato završavam i ja ovdje svoj izvještaj.
**38** Ako je sastavljen dobro i vješto, time je ispunjena moja želja. Ako li je slab i osrednji, učinio sam ipak što sam mogao bolje.
**39** Kao što je neugodno piti samo vino ili samu vodu, dok je vino pomiješano s vodom tečnije i ugodnije, isto je tako s pisanjem zornog izvještaja koji očarava čitatelje. Time završavam.

---

Izvor: https://biblija.verbum.hr/druga-makabejcima/15
Prethodno poglavlje: https://biblija.verbum.hr/druga-makabejcima/14.md
Knjiga: https://biblija.verbum.hr/druga-makabejcima.md