2. Samuelova 12 — Biblija Šarić

Natan kudi Davida

¹Zato posla Gospodin Natana k Davidu. Kad on dođe k njemu, reče mu: »U jednom gradu živjela su dva čovjeka. Jedan je bio bogat, drugi siromah. ²Bogati je imao vrlo mnogo ovaca i goveda. ³Siromah nije imao ništa do jednu jedinu malu ovčicu, koju je bio sebi kupio i hranio je. Odraste uza nj i uz njegovu djecu. Jela je od njegova zalogaja i pila je iz njegove čaše. Spavala je na njegovim prsima i bila mu je kao kći. ⁴Kad jednoga dana dođe posjet k bogatome čovjeku, bi mu žao uzeti od svojih ovaca i goveda, kako bi gostu koji ga je pohodio pripremio gozbu; nego uze ovcu siromašnoga čovjeka i zgotovi je gostu koji je k njemu bio svratio.« ⁵David se vrlo razgnjevi na toga čovjeka i reče Natanu: »Tako živ bio Gospodin, zaslužio je smrt čovjek koji je to učinio! ⁶Ovcu ima četverostruko nadoknaditi jer je tako radio i nije bio milosrdan!« ⁷Natan odvrati Davidu: »Ti si taj čovjek. Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, i ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. ⁸Dao sam ti kuću tvog gospodara i njegove žene na tvoje krilo. Predao sam ti kuću Izraelovu i Judinu. I ako bi to bilo malo, dodao bih ti ovo i ono. ⁹Zašto si prezreo Gospodnju zapovijed i učinio ono što mu nije bilo po volji? Hetita Uriju ubio si mačem i njegovu ženu uzeo sebi za ženu. Nakon što si njega dao ubiti mačem sinova Amonovih, ¹⁰zato se ne će nikada odmaći mač od tvoje kuće! Jer si mene prezreo i uzeo ženu Hetita Urije sebi za ženu. ¹¹Ovako govori Gospodin: Evo, ja ću dati da po tvojoj vlastitoj kući dođe na te zlo. Uzet ću ti tvoje žene pred tvojim očima i dat ću ih drugome. On će na vidiku sunca tamo zlo činiti s tvojim ženama. ¹²Ti si to doduše činio tajno, ali ću ja ovu prijetnju izvesti pred očima svega Izraela i po bijelom danu.«

David se kaje

¹³Tada David reče Natanu: »Sagriješih Gospodinu.« Natan odgovori Davidu: »I Gospodin je tebi oprostio tvoj grijeh. Ne ćeš umrijeti. ¹⁴Ali jer si tim djelom dao sablazan Gospodnjim neprijateljima, umrijet će sin koji ti se rodio.«

Salomonovo rođenje

¹⁵Potom se Natan vrati u svoju kuću. A Gospodin udari bolešću dijete što ga je bila Davidu rodila Urijina žena. ¹⁶Tada je David zbog dječaka posjećivao Boga. David je strogo postio. Kad bi došao kući, spavao bi noću na zemlji. ¹⁷Dvorske starješine dolazile bi k njemu, kako bi ga nagovorili da ustane sa zemlje. Ali on nije htio i nije ništa s njima jeo. ¹⁸Sedmoga dana umre dijete. Davidovi dvorani bojali su se javiti mu djetetovu smrt. Mislili su naime: »Dok je dijete još bilo na životu, nije nas slušao kad htjedosmo s njim govoriti. Kako mu možemo sad javiti da je dijete mrtvo? Mogla bi se dogoditi nesreća.« ¹⁹Kad David vidje da njegove sluge šapću među sobom, dosjeti se David da je dijete umrlo. Zato upita David svoje sluge: »Je li dijete mrtvo?« Oni odgovoriše: »Mrtvo je.« ²⁰I ustade David sa zemlje, umije se i namaza se, promijeni haljine i ode u Gospodnju kuću da se pokloni. Kad se je bio vratio u svoju kuću, zaiska da mu donesu da jede, i jeo je. ²¹Sluge ga upitaše: »Kakvo je to postupanje i ponašanje? Kad je dijete još živjelo, postio si zbog njega i plakao, a sad, kad je dijete umrlo, ustaješ i opet jedeš.« ²²On odgovori: »Kad je dijete još živjelo, postio sam zbog njega i plakao, jer sam mislio: Tko zna, može mi se smilovati Gospodin, da dijete ostane na životu! ²³Sad je mrtvo. Što bih sad još postio? Mogu li ga opet vratiti? Ja ću otići k njemu, a ono se ne vraća k meni.« ²⁴David je tješio svoju ženu Bat-Šebu. On je išao k njoj i bio s njom. Ona rodi sina, i on ga nazva Salomon. Gospodin ga zamilova ²⁵i dade ga, preko proroka Natana, zbog Gospodina nazvati Jedidja.

Osvajanje Rabe

²⁶Joab udari na amonsku Rabu i osvoji kraljevski grad. ²⁷Nato posla Joab poslanike k Davidu i dojavi mu: »Udario sam na Rabu i zauzeo sam grad na vodi. ²⁸Podigni sad ostale ratnike, opkoli grad i zauzmi ga, da ja ne zauzmem grada i moje se ime ne izviče nad njim!« ²⁹I podiže David sve ratnike, ode na Rabu, udari na nj i osvoji ga. ³⁰Uze njihovu kralju krunu s glave. Imala je vrijednost jednog talenta zlata i dragoga kamenja i pristajala je Davidovoj glavi. On odnese iz grada vrlo bogat plijen. ³¹Narod koji je stanovao u njemu dade izvesti, staviti ga na pile, na željezne brane i sjekire, i da radi na pećima u kojima se peku opeke. Tako učini sa svim ostalim gradovima Amonaca. Tada se vrati David sa svom vojskom u Jeruzalem.