# Druga knjiga o Samuelu 14

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Joab miri Abšaloma s Davidom

**1** Kad Joab, Sarvijin sin, opazi da se je srce kraljevo opet obratilo k Abšalomu,
**2** posla Joab u Tekou i dade otamo dozvati lukavu ženu.  
On je zamoli: »Napravi se, kao da si u žalosti, odjeni žalobne haljine i nemoj se namazati uljem, nego se ponašaj kao žena koja odavna žali za mrtvim!
**3** Odi tako kralju i govori mu tako i tako!« I Joab stavi riječi u njezina usta.

**4** Žena Tekoanka ode kralju, baci se na zemlju ničice na svoje lice, pokloni mu se i zamoli: »Pomozi, kralju!«
**5** Kad je kralj upita: »Što želiš?«, ona odgovori: »Ah, udovica sam, umro mi je muž.
**6** Tvoja je sluškinja imala dva sina. Posvađaše se u polju. Nikoga nije bilo da ih rastavi pa jedan udari drugoga i ubije ga.
**7** Sada se digla sva obitelj na tvoju sluškinju i zahtijeva: Daj bratoubojicu, da ga pogubimo za život njegova brata, kojega je ubio, i da tako istrijebimo nasljednika! Tako hoće ugasiti iskru koja mi je ostala, i mojemu mužu, da ne ostane ni imena ni potomstva zemlji.«

**8** Kralj reče: »Idi kući! Ja ću zapovjediti za te.«

**9** A žena Tekoanka odvrati kralju: »Na meni, moj gospodaru i kralju, i na mojoj obitelji leži krivnja. Kralja i njegovo prijestolje ne pogađa odgovornost.«

**10** Nato odgovori kralj: »Ako tko nešto od tebe želi, dovedi ga k meni! Ne će te se više dotaći!«

**11** Ona nastavi: »Neka se zakune kralj pred Gospodinom, svojim Bogom, da krvni osvetnik ne će počiniti zlo i da ne će ubiti mojega sina!«  
On obeća: »Tako živ bio Gospodin! Tvojemu sinu ne će ni jedna dlaka pasti s glave.«

**12** A žena zamoli: »Smije li tvoja sluškinja još jednu riječ uputiti gospodaru kralju?«  
On reče: »Govori!«

**13** Tada reče žena: »Zašto snuješ isto protiv naroda Božjega? Kad je kralj tako govorio, onda kao da je kriv što ne pušta da se vrati njegov prognani sin.
**14** Jer mi moramo doduše umrijeti i bit ćemo kao voda što se prolije na zemlju i više se ne može skupiti. Ali Bog ne grabi dušu, nego ozbiljno pomišlja o tome da prognani ne ostane od njega prognan.
**15** Razlog zbog kojega dođoh da to kažem gospodaru kralju, bio je taj što me uplašiše ljudi. Zato pomisli tvoja sluškinja: Moram ipak jednom govoriti s kraljem. Možda kralj ispuni molbu svoje sluškinje,
**16** jer će kralj poslušati mene i izbaviti svoju sluškinju iz ruke čovjeka koji hoće mene i mog sina istrijebiti iz nasljedstva Božjega.
**17** Zato pomisli tvoja sluškinja: Riječ mojega gospodara i kralja bit će mi na umirenje, jer je moj gospodar i kralj kao anđeo Božji, ta sluša dobro i zlo. Gospodin, Bog tvoj, neka bude s tobom!«

**18** Nato kralj odvrati ženi: »Nemoj tajiti od mene ono što ću te pitati!«  
Žena zamoli: »Moj gospodar i kralj neka samo govori!«
**19** Tada upita kralj: »Da nije ruka Joabova u igri u vezi s ovom stvari?« Žena odgovori: »Tako živ bio, moj gospodaru i kralju, ne može se ni nadesno ni nalijevo od svega što kaza moj gospodar i kralj! Jest, tvoj sluga Joab zapovjedio mi je. On je tvojoj sluškinji stavio u usta sve ove riječi.
**20** Da stvari da drugo lice, sluga je tvoj Joab tako učinio. Ali je moj gospodar tako mudar kao anđeo Božji. On zna sve što biva na zemlji.«

**21** Potom reče kralj Joabu: »Pa eto, ispunjavam tvoju molbu. Idi i dovedi mladića, Abšaloma!«

**22** Joab se baci licem na zemlju, pokloni se i čestita kralju. Tada povika Joab: »Danas je tvoj sluga vidio da je kod tebe, moj gospodaru i kralju, u milosti, jer je kralj ispunio molbu svojega sluge.«

**23** Joab se podiže, ode u Gešur i dovede natrag u Jeruzalem Abšaloma.

**24** A kralj zapovjedi: »Neka ide u svoj stan i neka mi ne dolazi na oči!«  
I povuče se Abšalom u svoj stan i ne pojavi se nikada pred kraljem.

**25** U svemu Izraelu nije bilo čovjeka kojega su zbog njegove ljepote toliko hvalili kao Abšaloma. Od pete do tjemena nije bilo na njemu mane.
**26** Kad bi sebi dao odrezati kosu – a dao bi je odrezati poslije svake godine; postala bi mu naime previše teška tako da ju je morao dati odrezati – bila je njegova kosa na glavi dvjesta šekela po kraljevskoj težini.
**27** Tri se sina rodiše Abšalomu i jedna kći po imenu Tamara. Ona je bila vrlo lijepa žena.
**28** Abšalom proboravi dvije godine u Jeruzalemu, a da ne vidje kraljeva lica.
**29** Tada posla Abšalom po Joaba, da ga pošalje kralju. Ali on ne htjede poći k njemu. Kad posla po drugi put, ne htjede opet doći.

**30** I Abšalom zapovjedi svojim slugama: »Znate da Joab ima njivu pokraj moje i da je na njoj ječam. Idite i zapalite je!« I zapališe Abšalomove sluge onu njivu.

**31** Sada se Joab podiže, ode k Abšalomu u kuću i upita ga: »Zašto tvoje sluge zapališe moju njivu?«

**32** Abšalom odvrati Joabu: »Eto, slao sam k tebi i poručio ti: Dođi ovamo, htio bih te poslati kralju, da ga upitaš: Zašto sam se vratio iz Gešura? Bilo bi za me bolje da sam još ondje. A sada bih htio stupiti pred kralja. Ako ima kakva krivnja na meni, neka me pogubi!«

**33** I ode Joab kralju i pripovjedi mu što je i kako je. On dade dozvati Abšaloma. Kad je bio došao kralju, baci se pred kraljem na svoje lice na zemlju ničice, i kralj poljubi Abšaloma.

---

Izvor: https://biblija.verbum.hr/druga-samuelova/14
Prethodno poglavlje: https://biblija.verbum.hr/druga-samuelova/13.md
Sljedeće poglavlje: https://biblija.verbum.hr/druga-samuelova/15.md
Knjiga: https://biblija.verbum.hr/druga-samuelova.md