2. Timoteju 1 — Biblija Šarić

Naslov i pozdrav

¹Pavao, apostol Isusa Krista po volji Božjoj, prema obećanju ispunjenom u Kristu Isusu, ²Timoteju, ljubljenome sinu. Milost ti, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, našega Gospodina.

Zahvala Bogu za Timotejevu vjeru

³Zahvaljujem Bogu kojemu služim od predaka čistom savješću, dok te se bez prestanka spominjem u svojim molitvama noć i dan. ⁴Sjećajući se tvojih suza, poželim te vidjeti, da se ispunim radošću. ⁵Sjećam se tvoje iskrene vjere koja se nastani najprije u tvojoj baki Loidi i u tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam i u tebi.

Poticaj na vjernu borbu za evanđelje

⁶Zato te opominjem da stalno raspiruješ Božju milost koja je u tebi polaganjem mojih ruku. ⁷Doista, Bog nam nije dao duha bojažljivosti, nego jakosti, ljubavi i razboritosti. ⁸Ne stidi se dakle svjedočenja za našega Gospodina, ni mene, njegova sužnja, nego podnosi sa mnom za evanđelje po snazi Boga. ⁹On nas je spasio i pozvao svetim pozivom, ne po našim djelima, nego po svojoj odluci i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vječnih vremena. ¹⁰Ona se sad objavila pojavom našega Spasitelja Isusa Krista koji uništi smrt, a obasja život i neraspadljivost po evanđelju, ¹¹za koje sam ja postavljen kao propovjednik, apostol i učitelj pogana. ¹²Zato i trpim ovo, ali se ne stidim, jer znam kome sam povjerovao i uvjeren sam da je on u stanju sačuvati moj poklad za onaj dan. ¹³Neka ti budu mjerilo zdrave riječi koje si čuo od mene, drži ih u vjeri i ljubavi koja je u Kristu Isusu! ¹⁴Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama! ¹⁵Znaj da se odvratiše od mene svi koji su u Aziji, među kojima i Figel i Hermogen. ¹⁶Gospodin neka dade milost Oneziforovoj kući jer me je često okrijepio, i nije se stidio mojih okova; ¹⁷nego, došavši u Rim, brižno me je potražio i našao. ¹⁸Neka mu dade Gospodin da nađe milosrđe u Gospodina u onaj dan! Ti znaš najbolje koliko mi on posluži i u Efezu.