¹Ovako mi dođe Gospodnja riječ: ²»Sine čovječji, ti stanuješ usred uporna roda, što ima oči da vidi, a ipak ne vidi; ima uši da čuje, a ipak ne čuje. Zaista, oni su tvrdokoran rod. ³Zato, sine čovječji, spremi što ti treba za put i odi za dana, pred njihovim očima! Putuj od jednoga mjesta do drugoga pred njihovim očima! Možda će to razumjeti, jer su tvrdokoran rod. ⁴Iznesi svoje stvari kao prtljagu za dana pred njihovim očima! Ti sam iziđi navečer pred njihovim očima, kao što izlazi zarobljenik! ⁵Pred njihovim očima prokopaj rupu kroza zid i prođi kroz nju! ⁶Pred njihovim očima uzmi na ramena svoju prtljagu i iznesi je po mraku! Pritom pokrij lice i ne gledaj na tu zemlju! Jer te činim čudesnim znakom za Izraelov dom.« ⁷Učinio sam tako kako mi je bilo zapovjeđeno. Imovinu sam iznio za dana kao putnički svežanj zarobljenika. Navečer sam prokopao rukom rupu. Na plećima sam nosio svoj svežanj, pred njihovim očima. ⁸Drugoga jutra dođe mi Gospodnja riječ ovako: ⁹»Sine čovječji, nije li ti rekla Izraelova kuća, tvrdokoran rod: Što radiš tu? ¹⁰Navijesti im: Ovako veli svemogući Gospodin: Na kneza se odnosi Božja osuda protiv Jeruzalema i protiv cijele Izraelove kuće, što ondje stanuje. ¹¹Ja sam za vas čudesni znak. Kako sam učinio, tako će im biti. Putovat će u progonstvo, u ropstvo. ¹²Knez će u njihovoj sredini uzeti svežanj na svoja pleća i izići po mraku. Prokopat će zid, da ga iznesu. On će pokriti svoje lice da ne vidi zemlje svojim očima. ¹³Ali ću mu razapeti svoju mrežu i uhvatit će se u moju zamku. Odvest ću ga u Babilon, u zemlju Kaldejaca. Ali je ne će vidjeti, a ondje će umrijeti. ¹⁴A svu njegovu okolinu, njegove pomoćnike i sve ratne čete razasut ću u sve vjetrove i trgnut ću mač za njima. ¹⁵Oni će spoznati da sam ja Gospodin kad ih razaspem među narode i razagnam po zemljama. ¹⁶Ali ću neke od njih ostaviti od mača, od gladi i od kuge, da pripovijedaju sve svoje gadosti među narodima u koje dođu, i da i oni spoznaju da sam ja Gospodin.« ¹⁷Dođe mi riječ Gospodnja ovako: ¹⁸»Sine čovječji, jedi svoj kruh u strahu i pij vodu u drhtanju i ustručavanju! ¹⁹Navijesti narodu u zemlji: Ovako veli svemogući Gospodin o jeruzalemskim stanovnicima u Izraelovoj zemlji: U tjeskobi će jesti svoj kruh i u očajanju će piti vodu, jer će se zemlja opustošiti, ostat će bez svega što je u njoj, zbog bezbožnosti svih njezinih stanovnika. ²⁰Napučeni će gradovi opustjeti, i zemlja će postati pustoš. Tako ćete spoznati da sam ja Gospodin.« ²¹Dođe mi riječ Gospodnja ovako: ²²»Sine čovječji, kakve to prazne riječi vodite u Izraelovoj zemlji? Veli se: prolaze dani, a od proroštava nema ništa. ²³Zato im reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Učinit ću kraj tim praznim riječima. Ne će se one više govoriti u Izraelu. – Štoviše, reci im: Blizu su dani i riječi svih proroštava. ²⁴Jer ubuduće ne će više biti u Izraelovoj kući lažnih viđenja i varavih proroštava. ²⁵Jer ja, Gospodin, govorim. Riječ koju govorim, ispunit će se bez odugovlačenja. Jest, u vašim danima, tvrdokorni rode, učinit ću da dođe riječ i da se i ispuni«, govori svemogući Gospodin. ²⁶Dođe mi riječ Gospodnja ovako: ²⁷»Sine čovječji, eto, Izraelov dom kaže: Viđenje koje taj gleda ispunit će se tek nakon mnogo dana; on prorokuje za daleko vrijeme. ²⁸Zato im reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Nijedna moja riječ ne će se dulje odgađati. Riječ koju govorim, ispunit će se«, govori svemogući Gospodin.