Idolopoklonici ne dobivaju odgovora od Gospodina

¹Dođoše k meni neki od Izraelovih starješina i sjedoše preda me. ²Tada mi dođe Gospodnja riječ ovako: ³»Sine čovječji, ovi su se ljudi okrenuli opet idolima i štovali sablazan i svoju prijašnju krivnju. Zar da pustim da me sad oni pitaju? ⁴Zato im kaži i javi im: Ovako veli svemogući Gospodin: Svakom od Izraelove kuće koji se opet okrenuo idolima i štovao sablazan i svoju prijašnju krivnju, a ipak dođe proroku, ja Gospodin odgovorit ću mu za mnoštvo njegovih idola ⁵time što ću uhvatiti Izraelovu kuću za srce, jer se odvratila od mene po svakojakim idolima. ⁶Zato reci Izraelovoj kući: Ovako veli svemogući Gospodin: Obratite se i okrenite se od svojih idola! Okrenite svoje lice od svojih gadova! ⁷Jer svakome od Izraelova doma i od stranaca koji se zadržavaju u Izraelu, a koji otpadne od mene i opet se okrene idolima i štuje sablazan i svoju prijašnju krivnju, pa ipak dođe proroku da me upita preko njega, njemu ću ja, Gospodin, sam odgovoriti. ⁸Upravit ću svoje lice nasuprot takvu čovjeku i učinit ću od njega primjer i poslovicu, istrijebit ću ga iz svojega naroda. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin. ⁹Ako li se prorok dade zavesti i nešto odgovori, ja, Gospodin, zaveo sam toga proroka. Ja ću pružiti svoju ruku protiv njega i istrijebit ću ga iz svojega naroda Izraela. ¹⁰Obojica će okajati svoju krivnju. Krivnja onoga koji pita isto je tako velika kao krivnja prorokova, ¹¹da više Izraelova kuća ne odstupi od mene i da se više ne okalja svakojakim grijesima, nego da bude moj narod i da ja budem njihov Bog«, govori svemogući Gospodin.

Sud je Božji nad Jeruzalemom neuklonjiv

¹²Ovako mi dođe Gospodnja riječ: ¹³»Sine čovječji, ako bi se koja zemlja ogriješila o mene i počinila vjerolomstvo, i ja bih onda pružio ruku protiv nje i slomio joj štap kruha, pustio na nju glad i poubijao u njoj ljude i stoku, ¹⁴i ako bi u njezinoj sredini bila ova tri čovjeka: Noa, Danijel i Job, oni bi svojom pravednošću izbavili samo same sebe«, govori svemogući Gospodin. ¹⁵»I ako bih pustio na zemlju divlje životinje i one je opustile, te bi postala pustinja kojom više nitko ne bi prolazio zbog divljih životinja, ¹⁶i ako bi se ona tri čovjeka nalazila u njezinoj sredini, tako ja živ bio«, govori svemogući Gospodin, »oni ne bi izbavili ni sinove ni kćeri; jedino bi se oni izbavili, a zemlja bi postala pustinja. ¹⁷Ili ako bih pustio mač na onu zemlju i zapovjedio: Mač neka prođe kroz tu zemlju, i ako bih iz nje istrijebio ljude i životinje, ¹⁸i ako bih se ona tri čovjeka nalazila u njezinoj sredini, tako ja živ bio«, govori svemogući Gospodin, »oni ne bi izbavili ni sinove ni kćeri, nego bi se samo oni sami izbavili. ¹⁹Ili ako bih pustio kugu na onu zemlju i svoj gnjev izlio na nju krvlju, da istrijebim u njoj ljude i stoku, ²⁰i ako bi se Noa, Danijel i Job nalazili u njoj, ne bi oni, tako ja živ bio«, govori svemogući Gospodin, »izbavili ni sina ni kćer, nego bi svojom pravednošću izbavili samo sebe same.« ²¹Jer ovako veli svemogući Gospodin: »A ipak, ako pustim četiri svoje zle kazne: mač, glad, divlje zvijeri i kugu na Jeruzalem, da iz njega istrijebim ljude i stoku, ²²ipak će se u njemu izbaviti jedan ostatak sinova i kćeri koji će biti izvedeni iz njega. Oni će ovamo doći k vama i vidjet ćete njihov put i njihova djela i utješit ćete se za zlo što sam ga pustio na Jeruzalem, za sve što sam mu učinio. ²³Oni će vas utješiti kad vidite njihov put i njihova djela. Tako ćete spoznati da nisam bez razloga učinio što sam god učinio tome gradu«, govori svemogući Gospodin.