Sudbina Davidove kuće

¹Ovako mi dođe Gospodnja riječ: ²»Sine čovječji, zadaj Izraelovoj kući zagonetku i predloži joj prispodobu! ³Reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Veliki orao s velikim krilima, s dugim mahaljkama, pun šarena perja, dođe na Libanon. Uze cedrov vrh, ⁴odlomi najgornju mladicu, odnese je u trgovačku zemlju i stavi je u trgovački grad. ⁵Tada uze sjemena one zemlje i zasadi ga u njivu, stavi ga kao kakvu vrbu kraj obilne vode, ⁶da izraste i od niska rasta postane bujan čokot. Njegove bi se loze trebale pružati k njemu, a njegovo korijenje ostati pod njim. Tako postade čokot, pusti čvorove i potjera grane. ⁷A bio je još jedan drugi veliki orao s velikim krilima i jakim perjem, i gle, taj čokot pruži za njim svoje korijenje i svoje grane potjera prema njemu, da bi ga napajao više negoli brazda u kojoj je bio zasađen. ⁸A ipak je bio zasađen na dobru tlu, kraj obilne vode, da tjera grane i rađa rod i bude krasan čokot. ⁹Zato kaži: Ovako veli svemogući Gospodin: Može li napredovati? Ne će li mu onaj orao počupati korijenje i rod mu odsjeći, tako da mu se posuše sve mlade grane? On će se posušiti i ne će trebati silne mišice i mnogoga naroda da ga iščupa iz njegova korijenja. ¹⁰Eto, posađen je, ali hoće li napredovati? Ne će li se osušiti kad ga dohvati vjetar istočnjak? U brazdi u kojoj je iznikao osušit će se.« ¹¹Tada mi dođe Gospodnja riječ ovako: ¹²»Kaži tome upornomu rodu: Ne znate li što ovo znači? Reci im: Evo, babilonski kralj dođe u Jeruzalem, zarobi mu kralja s njegovim knezovima i odvede ih k sebi u Babilon. ¹³I uze jednoga iz kraljevskoga roda, sklopi s njim savez i obveza ga zakletvom. Odličnike u zemlji uze sa sobom, ¹⁴da ostane oslabljena kraljeva moć i da se ne podigne, nego da drži savez s njim i stoji. ¹⁵Ali on otpade od njega i posla poslanike u Egipat, da mu daju konja, i mnogo ratnog naroda. Hoće li biti sretan? Hoće li zdrav izići, koji učini tako? Hoće li zdrav izići koji krši savez? ¹⁶Tako ja živ bio! – govori svemogući Gospodin: u mjestu onoga kralja koji ga je učinio kraljem, čiju je zakletvu prezreo, čiji je savez prekršio, kod njega će u Babilonu umrijeti. ¹⁷A faraon mu ne će u ratu pomoći s velikom vojskom i mnogim narodom kad se iskopaju opkopi i sagrade kule da pogubi mnoge ljude. ¹⁸Jer je prezreo zakletvu i prekršio ugovor; i premda je bio podao ruku, sve je to učinio. Stoga ne će odatle uteći.« ¹⁹Zato ovako veli svemogući Gospodin: »Tako ja živ bio, platit ću mu na vlastitom tijelu zakletvu koju je meni učinio, a koju je prezreo, i platit ću mu savez sa mnom sklopljen, što ga je prekršio. ²⁰Razapet ću nad njim mrežu i uhvatit će se u moju zamku. U Babilon ću ga odvesti i ondje ću mu suditi zbog njegova vjerolomstva, što ga je počinio na meni. ²¹Svi njegovi izabrani ratnici u svima njegovim četama past će od mača, a koji ostanu, razasut će se u sve vjetrove. Tako ćete spoznati da sam ja, Gospodin, to rekao.« ²²Ovako veli svemogući Gospodin: »Uzet ću nešto od vrha toga visokoga cedra i posadit ću ga. Od najgornje mladice odlomit ću nježnu grančicu i zasadit ću je na visokoj, uzdignutoj gori. ²³Na visokoj Izraelovoj gori ću je zasaditi. Ona će potjerati grane i donijeti plod i postat će krasan cedar. Svakojake ptice stanovat će pod njim; gnijezdit će se u sjeni njegovih grana. ²⁴Tada će sve poljsko drveće spoznati da sam ja, Gospodin, snizio visoko drvo i uzvisio nisko drvo, da sam osušio zeleno drvo i učinio da zazeleni suho drvo. Ja, Gospodin, to kažem i izvršavam.«