Faraon, ponosni cedar

¹U jedanaestoj godini, u trećem mjesecu, prvoga dana toga mjeseca, dođe mi Gospodnja riječ ovako: ²»Sine čovječji, kaži faraonu, egipatskom kralju, i njegovu mnoštvu: Na što si nalik u svojoj veličini? ³Eto, Asur je bio kao cedar na Libanonu, lijepih grana, sjenovita lišća, visoka rasta. Vrh mu je dopirao do oblaka. ⁴Voda ga je učinila velikim, bezdan ga je uzvisio. Rijeke su njezine tekle oko njegova stabla i puštale su svoje potoke prema svom poljskom drveću. ⁵Zato je njegov rast nadvisio sva poljska drveća. Umnožili se njegovi ogranci, produljile se grane zbog obilne vode, rastao je u širinu. ⁶Na granama su njegovim vijale gnijezda svakojake ptice. Pod ograncima su njegovim svakojake poljske životinje legle svoje mlade. ⁷Bio je lijep svojom veličinom, s dugim svojim granjem. Jer je njegov korijen imao obilnu vodu. ⁸Cedrovi u Božjem vrtu nisu ga mogli zakloniti. Čempresi sa svojim granama nisu se s njim mogli izjednačiti. Makljeni nisu imali takve grane kao on. U Božjem perivoju nije se moglo nijedno drvo mjeriti s njim u ljepoti. ⁹Učinio sam ga lijepim zbog mnoštva njegovih grana. Zavidjela su mu sva edenska drveća u Božjem vrtu. ¹⁰Zato ovako veli svemogući Gospodin: Zato što je bio visoka rasta i pružio svoj vrh do oblaka i postao ohol zbog svoje veličine, ¹¹dao sam ga u ruke najjačemu među narodima. Taj će učiniti s njim po mjeri njegove zloće. Odbacio sam ga. ¹²Tada su ga posjekli tuđinci, najljući od narodâ, i ostavili ga. Na gore i u sve doline popadale su njegove grane. Ogranci su njegovi ležali slomljeni po svim gudurama u zemlji. Svi zemaljski narodi odoše iz njegove sjene i pustiše ga da leži. ¹³Na njemu, izvaljenom, nastanile se svakojake nebeske ptice. Na njegovim granama stanovale su svakojake poljske životinje. ¹⁴Neka se nijedno drvo kraj vode više ne bi dizalo previsoko u svome rastu i neka ne bi vrha svojega pružalo do oblaka! Od silnikâ koji piju vodu neka se više ne bi nijedan oholio svojom visinom! Zato što su svi posvećeni smrti, moraju dolje u podzemni svijet, dolje k ljudima što su sišli u jamu. ¹⁵Ovako veli svemogući Gospodin: U dan kada je sišao u svijet mrtvih, učinio sam da tuguje nad njim bezdan, zaustavio sam njezine rijeke. Silne su vode stale. Zbog njega sam zaogrnuo Libanon u odjeću žalosti. Sva su drveća povenula za njim. ¹⁶Tutnjavom njegova pada potresao sam narode, kad sam ga oborio u svijet mrtvih, k onima koji su sišli u jamu. Tada su se utješila u svijetu mrtvih sva edenska drveća, najizabranija i najbolja na Libanonu, sva koja su pila vodu. ¹⁷I oni su sišli s njim u svijet mrtvih, k onima što su pobijeni mačem, i njegovi pomoćnici što su stanovali u njegovoj sjeni među narodima. ¹⁸S kojim si se od edenskih drveća mogao usporediti sjajem i veličinom? A ipak ćeš biti oboren s edenskim drvećem u podzemni svijet. Ležat ćeš usred neobrezanih, s onima što su pobijeni mačem. To je faraon i sve njegovo mnoštvo«, govori svemogući Gospodin.