Uskrsnuće mrtvoga naroda

¹Gospodnja ruka dođe nada me. Gospodin me izvede u duhu van i postavi me usred doline što je bila puna mrtvačkih kostiju. ²Provede me pokraj njih uokolo. I gle, bilo ih je vrlo mnogo po dolini, bile su sasvim suhe. ³On me upita: »Sine čovječji, mogu li opet oživjeti ove mrtvačke kosti?« Ja odgovorih: »Svemogući Gospodine, ti znaš.« ⁴Tada mi reče: »Prorokuj o tim kostima i kaži im: Suhe kosti, čujte Gospodnju riječ! ⁵Ovako govori svemogući Gospodin ovim kostima: Gle, ja ću staviti u vas duh, da oživite. ⁶Napravit ću vam žile i učiniti da vam izraste meso, i navući ću na vas kožu, i ulit ću vam duh, da oživite. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin.« ⁷Ja sam prorokovao kako mi je bilo zapovjeđeno. Tada je nastao šum, kada sam prorokovao. Bio je štropot, i kosti su se pribirale, jedna uz drugu. ⁸Vidio sam kako su na njima izrasli žile i meso i kako se na njih navukla koža. Ali još nije bilo u njima duha. ⁹On mi reče: »Prorokuj duhu, prorokuj, sine čovječji! Reci duhu: Ovako veli svemogući Gospodin: Duše, dođi od četiri vjetra, dahni u ove usmrćene, da opet ožive!« ¹⁰I kad sam prorokovao kako mi je bio zapovjedio, dođe duh u njih. One oživješe i postaviše se na svoje noge, jedna silno velika vojska. ¹¹On mi reče: »Sine čovječji, ove su kosti sva Izraelova kuća. One govore: Kosti su naše usahnule; nada je naša prošla; nema ništa od nas. ¹²Zato prorokuj i kaži im: Ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću otvoriti vaše grobove i vas, narode moj, izvesti iz grobova i dovesti vas natrag u Izraelovu zemlju. ¹³Spoznat ćete da sam ja Gospodin, kad otvorim vaše grobove i vas, narode moj, izvedem iz vaših grobova. ¹⁴Učinit ću da dođe u vas moj duh, da oživite, i naselit ću vas opet u vašoj zemlji. Tada ćete spoznati da sam ja, Gospodin, to rekao i izvršio«, govori Gospodin. ¹⁵Ovako mi dođe Gospodnja riječ: ¹⁶»Ti, sine čovječji, uzmi jedno drvo i napiši na njemu: Juda i Izraelovi sinovi, njegovi saveznici! Uzmi još jedno drvo i napiši na njemu: Josip, Efrajimovo stablo, i sva Izraelova kuća, njegovi saveznici. ¹⁷Sastavi oboje u jedno drvo! Neka budu jedna cjelina u tvojoj ruci! ¹⁸Kad te upitaju sinovi tvoga naroda: Hoćeš li nam objasniti, što time misliš? – ¹⁹odgovori im: Ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću uzeti Josipovo drvo, što je u Efrajimovoj ruci, i ono Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit ću ga s Judinim drvetom i tako ih učiniti jednim jedinim drvetom, tako da budu jedna cjelina u mojoj ruci. ²⁰Drveta na kojima si napisao, držat ćeš u svojoj ruci pred njihovim očima ²¹i kazat ćeš im: Ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću uzeti Izraelove sinove iz naroda kamo su otišli i sabrat ću ih sa svih strana, i dovesti ih natrag u njihovu zemlju. ²²Učinit ću ih jednim jedinim narodom u zemlji, na Izraelovim gorama. Jedan će kralj vladati nad svima njima. Ne će više biti dva naroda i ne će više biti razdijeljeni u dva kraljevstva. ²³Ne će se više oskvrnjivati svojim idolima i gnusobama, svojim bogovima, niti kakvim grijesima. Oslobodit ću ih od svih grijeha vjerolomstva, u čemu su griješili, i očistit ću ih. Oni će postati moj narod, i ja ću biti njihov Bog. ²⁴Moj sluga David bit će kralj nad njima. Svi će imati samo jednoga pastira. Hodit će po mojim zapovijedima i brižno će držati moje uredbe. ²⁵Stanovat će u zemlji koju sam dao svojemu sluzi Jakovu, u kojoj su stanovali njihovi oci. U njoj će stanovati sa svojom djecom i unučadi dovijeka. Moj sluga David bit će njihov knez dovijeka. ²⁶Sklopit ću s njima Savez mira; bit će to vječan Savez s njima. Utvrdit ću ih i umnožit ću ih. Svoje svetište podići ću u njihovoj sredini za vječna vremena. ²⁷Prebivalište će mi biti kod njih. Ja ću biti njihov Bog, i oni će biti moj narod. ²⁸Tada će narodi spoznati da sam ja, Gospodin, taj koji posvećuje Izraela, kad moje svetište bude u njihovoj sredini dovijeka.«