Habakuk
3,9
Podižeš svoj lûk, zakletve, šibe svoje riječi. Razdireš zemlju da provale rijeke.
Kontekst
7 Vidim u nevolji šatore Kušana. Šatorske zavjese Midjana dršću.
8 Je li protiv rijeka planuo Gospodin, pada li na vode tvoj gnjev? Ide li protiv mora tvoj bijes, kada jezdiš na svojim konjima, na svojim pobjedničkim kolima?
9 Podižeš svoj lûk, zakletve, šibe svoje riječi. Razdireš zemlju da provale rijeke.
10 Vide te gore i tresu se. Povodanj navaljuje. Bezdan pušta da zatutnji njegov tutanj. Uvis podiže svoje ruke.
11 U svome šatoru ostaju sunce i mjesec kod iskrenja tvojih strijela, kod sijevanja tvojih blistavih sulica.
