Melkisedekovo svećeništvo

¹Doista, taj Melkisedek, šalemski kralj, svećenik Boga Svevišnjega, jest onaj koji je izašao ususret Abrahamu, kad se vraćao nadvladavši kraljeve, i blagoslovi ga. ²Njemu Abraham i desetinu dade od svega. Njegovo dakle ime najprije znači kralj pravde, a potom i šalemski kralj, tj. kralj mira. ³On koji je bez oca, bez majke, bez rodoslovlja te nema ni početka danima, ni svršetka životu, a sličan je Božjemu Sinu, ostaje svećenik dovijeka. ⁴Gledajte koliki je ovaj kome je patrijarh Abraham dao desetinu od najboljih dijelova plijena. ⁵Istina, i oni od Levijevih sinova koji primaju svećeništvo imaju zapovijed da uzimaju po Zakonu desetinu od naroda, to jest od svoje braće, premda su i oni Abrahamovi potomci. ⁶A onaj koji ne potječe od njih, uze desetinu od Abrahama, i blagoslovi onoga koji je imao obećanja. ⁷Sigurno je da veći blagoslivlja manjega. ⁸Uz to, ovdje primaju desetinu smrtni ljudi, a ondje onaj o kome je posvjedočeno da živi. ⁹Izlazi da je Levi, koji prima desetinu, dao po Abrahamu desetinu, ¹⁰jer je još bio u boku svoga pretka kad je Melkisedek Abrahamu izašao ususret.

Za razliku od levitskog Kristovo je svećeništvo vječno

¹¹Ako je dakle savršenstvo dano po levitskom svećeništvu – jer je narod pod njim primio Zakon – kakva je još potreba bila da ustane drugi svećenik po redu Melkisedekovu, a da se ne zove po redu Aronovu? ¹²Doista, kad se promijeni svećeništvo, potrebno je da se i zakon promijeni. ¹³Jer onaj o kojem se ovo govori od drugoga je plemena od kojega nitko nije služio žrtveniku. ¹⁴Poznato je naime da naš Gospodin izađe od Judina plemena, a za to pleme nije Mojsije ništa kazao o svećenicima. ¹⁵To je još očitije ako se postavlja drugi svećenik po sličnosti s Melkisedekom. ¹⁶On nije postao po zakonu tjelesne odredbe, nego po sili vječnoga života. ¹⁷Postoji naime svjedočanstvo: »Ti si svećenik dovijeka po Melkisedekovu redu.« ¹⁸Tako se ukida prijašnja zapovijed, jer je bila slaba i beskorisna. ¹⁹Doista, Zakon nije ništa usavršio, ali je uveo bolju nadu po kojoj se približavamo Bogu. ²⁰A to se nije dogodilo bez zakletve. Oni su naime bez zakletve postajali svećenici, ²¹ovaj je sa zakletvom po onome koji mu govori: »Zakle se Gospodin i neće se pokajati: Ti si svećenik dovijeka.« ²²U toj mjeri Isus je postao jamac boljega saveza. ²³Osim toga, njih je smrt sprječavala da ostanu u svećeništvu, pa su mnogi postajali svećenici, ²⁴a ovaj ima vječno svećeništvo, jer ostaje dovijeka. ²⁵Zato i može uvijek spašavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer svagda živi da ih zagovara. ²⁶Doista, bio nam je potreban takav veliki svećenik: svet, nevin, neokaljan, odvojen od grješnika i uzvišeniji od nebesa. ²⁷On nema potrebu svaki dan, kao veliki svećenici, najprije za svoje grijehe prinositi žrtve, zatim za grijehe naroda, jer je to učinio jednom zauvijek, kada je sam sebe prinio. ²⁸Zakon naime postavlja za velike svećenike slabe ljude, a riječ zakletve, koja je dana poslije Zakona, postavila je Sina dovijeka savršena.