Hebrejima 9 — Biblija Šarić

Staro bogoštovlje

¹Imao je doduše i prvi Savez propise za službu Božju i za zemaljsko svetište. ²Bio je naime uređen prednji šator u kojemu su bili svijećnjak, stol i izloženi kruhovi, što se zove Svetinja. ³A za drugom zavjesom bio je šator koji se zove Svetinja nad svetinjama. ⁴U njoj je bio zlatni kadioni žrtvenik i kovčeg saveza, obložen sa svih strana zlatom, u kojemu je bila zlatna posuda s manom i Aronov štap, koji je bio procvao, i ploče Saveza. ⁵A povrh njega bili su kerubini slave koji su zasjenjivali pomirilište, o čemu ne treba sada potanko govoriti. ⁶A kad je to tako uređeno, ulaze svećenici svagda u prednji šator i obavljaju žrtvenu službu, ⁷a u drugi ulazi jednom u godini sam veliki svećenik, ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nehotične krivnje naroda. ⁸Tim pokazuje Duh Sveti da još nije otvoren put u Svetinju nad svetinjama, dok prednji šator stoji. ⁹To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti učiniti savršenim vršitelja bogoslužja. ¹⁰Sve su to tjelesne zapovijedi o jelima i pićima te o različitim pranjima, a postavljene su do vremena popravljanja.

Žrtva Kristova

¹¹Ali Krist se je pojavio kao veliki svećenik budućih dobara te ušao u veći i savršeniji šator koji nije rukom načinjen, to jest nije od ovoga svijeta. ¹²Ne s krvlju jaraca ni junaca, nego je sa svojom krvlju ušao jednom zauvijek u Svetinju nad svetinjama i stekao vječni otkup. ¹³Doista, ako poškropljena krv jaraca i junaca i posuti pepeo junice posvećuje okaljane, ¹⁴koliko će više krv Krista, koji je Duhom Svetim samoga sebe prinio neokaljana Bogu, očistiti našu savjest od mrtvih djela, da služimo živomu Bogu!

Savez zapečaćen krvlju

¹⁵I zato je posrednik Novoga saveza da po smrti, koju podnese za otkup od prijestupa u prvome Savezu, pozvani prime obećanu vječnu baštinu. ¹⁶Jer gdje postoji oporuka, treba ustanoviti smrt oporučitelja. ¹⁷Oporuka je naime valjana tek nakon smrti, a nema nikakve snage dok je živ onaj koji ju je načinio. ¹⁸Zato ni prvi savez nije ustanovljen bez krvi. ¹⁹Kad je naime Mojsije proglasio sve zapovijedi po Zakonu svemu narodu, uzeo je krv junaca i jaraca s vodom i crvenom vunom te izopom poškropio knjigu i sav narod ²⁰govoreći: »Ovo je krv Saveza koji vam je Bog propisao.« ²¹Jednako je škropio krvlju šator i sve posude za bogoslužje. ²²Prema Zakonu, gotovo se sve čisti krvlju, i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. ²³Ako se dakle tako čiste slike nebeskih stvari, potrebno je da se same nebeske stvari čiste žrtvama boljim od ovih.

Kristov ulazak u nebo

²⁴Jer Krist ne uđe u rukotvorenu Svetinju nad svetinjama koja bi bila slika istinite, nego u samo nebo, da nas sada zastupa pred Bogom. ²⁵Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe, kao što veliki svećenik ulazi u Svetinju nad svetinjama svake godine s tuđom krvlju! ²⁶Inače bi on morao mnogo puta trpjeti od postanka svijeta. Sad se pojavio jednom, na svršetku vjekova, da svojom žrtvom razori moć grijeha. ²⁷Kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a potom dolazi sud, ²⁸tako Krist jednom sebe prinese, da oduzme grijehe mnogih; a drugi put će se, bez odnosa na grijeh, pojaviti na spasenje onima koji ga iščekuju.