Dobri pastir

¹Zaista, zaista kažem vam: Tko ne ulazi na vrata u ovčinjak, nego prelazi na drugom mjestu, on je tat i razbojnik. ²A tko ulazi na vrata, pastir je ovcama. ³Njemu vratar otvara, i ovce slušaju njegov glas. On zove svoje ovce po imenu i izvodi ih. ⁴I kad izvede sve svoje ovce, ide pred njima, i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. ⁵A za tuđinom ne idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju tuđega glasa.« ⁶Tu im usporedbu kaza Isus. Ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. ⁷Tada im Isus opet reče: »Zaista, zaista kažem vam: Ja sam vrata k ovcama. ⁸Svi koji dođoše prije mene, tati su i razbojnici, i ovce ih nisu slušale. ⁹Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se. On će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti. ¹⁰Tat ne dolazi nego da krade, ubija i upropaštava. Ja dođoh da imaju život, i to obilnije da ga imaju. ¹¹Ja sam dobri pastir. Pastir dobri daje svoj život za ovce. ¹²A najamnik i koji nije pastir, kome ovce ne pripadaju, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bježi. I vuk ih grabi i razgoni. ¹³A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. ¹⁴Ja sam dobri pastir, i poznajem svoje ovce, i one mene poznaju. ¹⁵Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca, tako svoj život polažem za svoje ovce. ¹⁶I druge ovce imam koje nisu iz ovoga ovčinjaka, i njih mi valja dovesti, i čut će moj glas, i bit će jedno stado i jedan pastir. ¹⁷Zato me ljubi Otac, jer ja svoj život polažem da ga opet uzmem. ¹⁸Nitko ga ne otima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem i vlast imam položiti ga, i vlast imam opet ga uzeti. Tu sam zapovijed primio od svojega Oca.« ¹⁹Opet nastade razdor među Židovima zbog tih riječi. ²⁰Mnogi su od njih govorili: »Đavla ima i luduje. Što ga slušate?« ²¹Drugi su govorili: »Te riječi nisu riječi opsjednutoga. Zar može đavao slijepima otvarati oči?«

Isus na svetkovini Posvećenja Hrama

²²A bila je tada u Jeruzalemu svetkovina Posvećenja. I bila je zima. ²³Isus je hodao u Hramu po Salomonovu trijemu. ²⁴Tada ga opkoliše Židovi i upitaše: »Dokle ćeš nas mučiti? Ako si ti Mesija, kaži nam otvoreno!« ²⁵Isus im odgovori: »Ja vam kazah, i ne vjerujete. Djela koja činim u ime svojega Oca, ona svjedoče za me. ²⁶Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. ²⁷Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i za mnom idu. ²⁸I ja im dajem život vječni, i ne će propasti dovijeka, i nitko ih ne će oteti iz moje ruke. ²⁹Moj Otac koji mi ih dade veći je od sviju, i nitko ih ne može oteti iz ruke mojega Oca. ³⁰Ja i Otac smo jedno.« ³¹A Židovi opet uzeše kamenje da ga kamenuju. ³²Isus im odvrati: »Mnoga vam dobra djela pokazah od svog Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?« ³³Židovi mu odvratiše: »Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za hulu na Boga, i što ti, premda si čovjek, smatraš sebe Bogom.« ³⁴Isus im odvrati: »Ne stoji li pisano u vašemu zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!? ³⁵Ako one nazva bogovima na koje dođe Božja riječ, a Pismo se ne može ukinuti, ³⁶smijete li vi onda, za onoga kojega Otac posveti i posla na svijet, ustvrditi: Huliš na Boga, jer rekoh: Sin sam Božji? ³⁷Ako ne činim djela svog Oca, ne vjerujte mi! ³⁸Ako li činim, i ako meni ne ćete vjerovati, vjerujte djelima da spoznate i znate da je Otac u meni i ja u Ocu.« ³⁹Tada su opet gledali da ga uhvate, ali im izmakne iz ruku. ⁴⁰I ode opet na drugu stranu Jordana, na ono mjesto gdje je Ivan prije krstio, i ostade ondje. ⁴¹Mnogi dođoše k njemu i rekoše: »Ivan, istina, ne učini nijednoga čuda; ali sve što kaza Ivan za ovoga, bilo je istinito.« ⁴²I mnogi ondje povjerovaše u njega.