Ivan 12 — Biblija Šarić

¹Šest dana prije Vazma dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar kojega je Isus uskrisio od mrtvih. ²Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su sjedili s njim za stolom. ³Tada Marija uze litru pravog i dragocjenog nardova ulja, pomaza Isusove noge i obrisa ih svojom kosom. Miris ulja napuni svu kuću. ⁴Onda jedan od njegovih učenika, Juda Iškariotski, koji ga je kanio izdati, reče: ⁵»Zašto se ovo ulje nije prodalo za trista denara i utržak dao siromasima?« ⁶A to ne reče što mu je bilo stalo do siromaha, nego što je bio tat: držao je kesu i potkradao je ono što je u nju stavljano. ⁷Isus odvrati: »Pusti je! Neka obavi to za dan moga ukopa! ⁸Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.«

Urota protiv Lazara

⁹Veliko mnoštvo Židova doznalo je da je on ondje, i dođoše ne samo zbog Isusa, nego i da vide Lazara kojega je uskrisio od mrtvih. ¹⁰A svećenički glavari naumiše ubiti i Lazara. ¹¹Jer su mnogi Židovi dolazili zbog njega i vjerovali u Isusa.

Mesijanski ulazak u Jeruzalem

¹²Sutradan je veoma veliko mnoštvo došlo na blagdan. Čuli su da Isus dolazi u Jeruzalem. ¹³Tada uzeše grane palme i izađoše mu ususret, i vikali su: »Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov!« ¹⁴Isus nađe magare i sjede na nj, kao što je pisano: ¹⁵»Ne boj se, kćeri sionska! Evo, tvoj kralj dolazi, sjedi na magarčetu.« ¹⁶To njegovi učenici tada ne razumješe. Ali kad je Isus bio proslavljen, tada se sjetiše da je to bilo za njega pisano, i da mu ovo učiniše. ¹⁷Svjedočio je dakle narod koji je bio s njim kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih. ¹⁸Zato mu mnoštvo izađe ususret. Bili su naime čuli da je učinio to čudo. ¹⁹A farizeji rekoše jedan drugome: »Vidite da ništa ne postižete. Eto sav svijet ode za njim!«

Grci hodočasnici traže Isusa

²⁰Među onima što su bili uzišli da se klanjaju na blagdan bili su i neki Grci. ²¹Oni pristupiše k Filipu koji je bio iz Betsaide u Galileji i zamoliše ga: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« ²²Dođe Filip i kaza Andriji. Andrija i Filip opet kazaše Isusu. ²³Isus im reče: »Dođe čas da se proslavi Sin Čovječji. ²⁴Zaista, zaista kažem vam: Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostane za se samo. Ako li umre, mnogo roda donosi. ²⁵Tko ljubi svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni. ²⁶Tko mi hoće služiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje neka bude i moj sluga! Tko služi meni, proslavit će ga moj Otac. ²⁷Sad je moja duša duboko potresena. Što da kažem? Oče, sačuvaj me od ovoga časa? Ali zato dođoh u ovaj čas. ²⁸Oče, proslavi svoje ime!« Tada dođe glas s neba: »I proslavio sam ga, i opet ću ga proslaviti.« ²⁹Narod koji je stajao i čuo pomisli da je zagrmjelo. Drugi rekoše: »Anđeo mu je govorio.« ³⁰A Isus reče: »Nije došao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas. ³¹Sad se sudi ovome svijetu, sad će biti istjeran knez ovoga svijeta. ³²A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.« ³³– Tim riječima htjede nagovijestiti kakvom će smrću umrijeti. – ³⁴Narod mu odgovori: »Mi smo čuli iz zakona da Mesija ostaje dovijeka. Kako ti možeš reći da si Sin Čovječji?« ³⁵Isus im odvrati: »Samo je još malo vremena svjetlo među vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas tama ne obuzme! Tko hoda u tami, ne zna kamo ide. ³⁶Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!« To reče Isus, i ode te se sakri od njih.

Uvjeti za pravu vjeru

³⁷Premda je tolika čudesa učinio pred njima, nisu vjerovali u njega. ³⁸Tako se ispunila riječ proroka Izaije: »Gospodine, tko je povjerovao onome što smo čuli i naviještali? Komu se otkrila Gospodnja ruka?« ³⁹Zato nisu mogli vjerovati, jer opet reče Izaija: ⁴⁰»Zaslijepio je njihove oči i otvrdnuo njihovo srce da ne vide očima i ne razumiju srcem pa da se ne obrate i da ih ne iscijelim« ⁴¹Tako reče Izaija, jer je vidio njegovu slavu i govorio o njemu. ⁴²Ipak i mnogi od glavara povjerovaše u njega. Ali ga nisu javno priznavali zbog farizejâ, da ne budu isključeni iz sinagoge. ⁴³Više im je vrijedila slava kod ljudi, negoli slava kod Boga.

Zaključak Isusova mesijanskog djelovanja

⁴⁴Isus povika jakim glasom: »Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla. ⁴⁵I tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. ⁴⁶Ja dođoh na svijet kao svjetlo, da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami. ⁴⁷Tko čuje moje riječi, ali ih ne drži, ja mu ne ću suditi. Jer ne dođoh svijet suditi, nego spasiti. ⁴⁸Tko prezire mene i ne prima mojih riječi, ima već svoga suca: Riječ koju sam ja navješćivao, ona će mu suditi u posljednji dan. ⁴⁹Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego Otac koji me posla, on mi dade zapovijed što da kažem i što da govorim. ⁵⁰I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što ja dakle govorim, onako govorim kako mi reče Otac.«