Nezahvalnost Božjeg naroda

¹Viđenje Izaije, Amosova sina, što ga je gledao nad Judom i Jeruzalemom u dane kraljeva Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije od Jude. ²Čujte, nebesa! Slušaj, zemljo! Jer je Gospodin govorio: »Djecu odgojih i podigoh. Ali mi ona postadoše nevjerna. ³Vol poznaje svoga gospodara i magarac jasle svoga gospodara. Samo Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije!« ⁴Jao, pokoljenje grješno, narode krivnjom natovareni, leglo zlikovaca, djeco izrođena! Oni ostaviše Gospodina, pogrdiše Sveca Izraelova, okrenuše mu leđa. ⁵Gdje da vas se još udara, kad neprestano otpadate? ⁶Posve je bolesna glava. Posve je iznemoglo srce. Od pete do glave nema ništa zdravo na tebi – samo ubodi, modrice i svježe rane. Nije ih se iscijedilo, ni zavilo, ni uljem ublažilo. ⁷Zemlja je vaša postala pustinja. Gradovi su vaši ognjem spaljeni. Vaše njive – tuđinci ih jedu na vaše oči. Pustoš je kao kod razorenja Sodome. ⁸Samo kći Siona preostade kao koliba u vinogradu, kao stražarnica u polju krastavaca, kao stražarska kula. ⁹Jest, da nam Gospodin nad vojskama nije ostavio jedan ostatak, bili bismo kao Sodoma, izjednačili bismo se s Gomorom!

Protiv vjerskog licemjerja

¹⁰I čujte riječ Gospodnju, knezovi Sodome! Poslušaj naputak Boga našega, narode Gomore! ¹¹»Što će mi mnoštvo vaših žrtava?«, tako govori Gospodin. Sit sam žrtava od ovnova i pretiline od teladi. Ne marim više za krv bikova, janjaca i jaraca. ¹²Kad dolazite da se pokažete preda mnom: tko traži od vas da gazite moje trijemove? ¹³Ne prinosite više nevrijednih žrtava! Kâd mi se gadi. Mjesec mlađak, subotu, poziv na svečani blagdan – ne podnosim: zločin i blagdan. ¹⁴Duša mi mrzi vaše mlađake i blagdane. Oni su mi na teret. Dodijalo mi je podnositi ih. ¹⁵I kad širite svoje ruke, zatvaram svoje oči od vas, i kad molite još toliko, ne slušam vas: ruke su vaše pune krvi. ¹⁶Operite se! Očistite se! Uklonite svoja zla djela ispred mojih očiju! Prestanite činiti zlo! ¹⁷Učite se činiti dobro! Težite za pravdom! Pomažite potlačenomu! Pribavite pravicu siroti! Branite udovicu! ¹⁸»Dobro dakle, sudimo se!«, tako govori Gospodin. »I ako su vaši grijesi crveni kao skrlet, postat će bijeli kao vuna! ¹⁹Ako hoćete slušati, uživat ćete najbolje u zemlji. ²⁰Ali ako ne ćete i prkosite, proždrijet će vas mač!« – Zaista, Gospodnja usta rekoše. ²¹Kako postade bludnicom vjerni grad koji je bio pun pravice! Nekoć je stanovala u njemu pravednost, a sada – krvnici. ²²Tvoje srebro postade troska, tvoje vino razvodnjeno. ²³Knezovi su tvoji buntovnici, drugovi kradljivcima. Oni svi ljube mito i lete za novcima. Siroti ne daju pravice i udovičina parnica ne dolazi pred njih. ²⁴Zato govori Svemogući, Gospodin nad vojskama, Izraelov jaki Bog: »Ha, izdovoljit ću se na svojim neprijateljima, osvetit ću se svojim protivnicima! ²⁵Okrenut ću svoju ruku protiv tebe! Očistit ću kao lužinom tvoje troske, izlučit ću sve tvoje olovo. ²⁶Postavit ću ti opet suce kao prije i savjetnike kao iz početka. Tada ćeš se opet zvati Grad pravednosti, Vjerni grad. ²⁷Dolaskom pravde Sion će se spasiti, a njegovi obraćenici pravednošću.« ²⁸A nevjernici i grješnici svi će propasti. Koji ostave Gospodina ginut će. ²⁹Jer ćete se posramiti zbog gajeva što ih tako ljubite. Morat ćete se zastidjeti zbog vrtova što ih tako volite. ³⁰Jer ćete biti kao hrast kojemu vene lišće, kao vrt bez vode. ³¹Jaki će biti kao kučine, njegovo djelo kao iskra. Oboje će se zapaliti zajedno, i nitko ne će gasiti.