Kazneni sud nad Jeruzalemom
1Osuda nad dolinom gledanja. Što ti je te je sav tvoj narod uzašao na krovove,
2grade koji vičeš i bučiš, grade veseli? Tvoji pobijeni nisu pobijeni mačem, nisu pali u ratu.
3Svi su tvoji knezovi pobjegli, ali su pohvatani bez hitaca s luka. Svi su tvoji ratnici pohvatani, a bježali su daleko.
4Zato velim: »Prođite me se; ja moram gorko plakati! Ne trudite se da me tješite poradi uništenja mojega naroda!«
5Dan zabune, potiranja, pomutnje dolazi od svemogućega Gospodina nad vojskama nad dolinu gledanja. Potkopavaju se zidovi i ori se vika protiv gore.
6Elam je uzeo tobolac na zapregnutim kolima, i Kir je otkrio štit.
7Krasne tvoje doline bile su pune kola. Na gradskim vratima namjestili se konjanici.
8Tako je On oduzeo Judin oslonac. A ovaj je u ono vrijeme gledao na oružje u šumskoj kući.
9Vidjeli ste da je mnogo proloma na Davidovu gradu i sabrali ste vodu donjega jezera.
10Razgledali ste kuće Jeruzalema i porušili ste kuće da utvrdite zid.
11Načinili ste jaz između dva zida za vodu staroga jezera. Ali niste pogledali na onoga koji je to tako uredio, i niste se obazirali na onoga koji je to odavna zaključio.
12Svemogući Gospodin nad vojskama pozvao vas je u onaj dan da plačete i tugujete, da ostrižete kose, da nosite žalobne haljine.
13Ali eto: radost i veselje ubijaju goveda i kolju ovce, jedu meso i piju vino: »Jedite i pijte, jer sutra smo mrtvi!«
14Zato mi se Gospodin opet i opet javio: »Zaista, ne će vam se oprostiti ovo bezakonje, dok ne umrete«, veli svemogući Gospodin nad vojskama.
15Ovako veli svemogući Gospodin nad vojskama: »Ustani, idi k onome dvoraninu, k Šibni, upravitelju dvora:
16Što ti imaš ovdje i koga ti imaš ovdje, te si isklesao grob sebi gore visoko i spremio sebi počivalište u kamenu? 17Evo, čovječe, Gospodin će te saviti, 18smotat će te kao klupko i baciti kao loptu u daleku i prostranu zemlju. Tamo ćeš umrijeti. I tamo će doći tvoja sjajna kola, sramoto dvora svojega gospodara! 19Otjerat ću te iz tvoje službe i svrgnuti s tvojega mjesta.«
20U onaj dan pozovem svojega slugu Elijakima, Hilkijina sina. 21Njega ću odjenuti u tvoju službenu haljinu, opasat ću ga tvojom tkanicom. Njemu predajem tvoju vlast. On će biti otac stanovnicima Jeruzalema i Judinoj kući. 22Davidov ključ stavljam na njegova pleća da, kad on otvori, nitko ne zatvori, i kad on zatvori, nitko ne otvori. 23Na tvrdu mjestu uglavljujem ga kao kolac: postat će prijestolje časti za kuću svojega oca. 24O njemu će se vješati sve mnoštvo kuće njegova oca, mladica i ogranci, sve malo posuđe: od zdjelica do svakojakih vrčeva. 25»U onaj dan« – veli Gospodin nad vojskama – »pomaknut će se kolac koji se uglavio na tvrdu mjestu. Izbit će se i past će. I teret što je visio na njemu propast će.« Jer je Gospodin rekao.
