Izaija
32,14
Jer je dvor ostavljen, vreva je gradska zamukla, dvorska gora i stražarnica postale su rupe za dugo vremena, trkalište divljim magarcima, paša stadima.
Kontekst
12 Tugujući, udarajte se u prsa za sjajnim njivama, za rodnim čokotima,
13 za poljem mojega naroda, koje nosi trnje i draču, jest, za svim kućama što su bile pune radosti, za gradom što je bio pun veselja!
14 Jer je dvor ostavljen, vreva je gradska zamukla, dvorska gora i stražarnica postale su rupe za dugo vremena, trkalište divljim magarcima, paša stadima.
15 Dok se ne izlije na nas duh s visine, pustinja ne će postati vrt, i vrt ne će vrijediti kao šuma.
16 Tada će pravo stanovati u pustinji i pravednost prebivati u vrtu.
