Božji sud nad Asirom

¹Teško tebi, haračlijo, koji sam nisi još iskusio haranja! Nevjerniče, koji sam još nisi trpio nevjere! Kad prestaneš pustošiti, bit ćeš sam opustošen. Kad prestaneš činiti nevjeru, činit će se i tebi nevjera. ²Gospodine, budi nam milostiv! Ufamo se u tebe. Budi naša mišica svako jutro, naša pomoć u nevoljno vrijeme! ³Od jake vike pobjegoše narodi. Kad ti ustaneš, plemena se rasprše. ⁴Pokupit će se vaš plijen kao što se kupe skakavci, skočit će se na nj kao što skaču skakavci. ⁵Gospodin je uzvišen, jer stoji u visini. On će napuniti Sion pravom i pravednošću. ⁶On će biti tvrd temelj tvojoj sudbini, bit će punina spasenja, mudrosti i znanja. Strah je Gospodnji njegovo blago. ⁷Eto, njihovi junaci viču vani, gorko plaču glasnici mira? ⁸Pusti leže putovi. Putnik ne putuje. Prekinuo se savez, gradovi se slabo cijene, za ljude se ne mari. ⁹Zemlja gine u žalosti. Libanon se stidi i vene. Šaronska je ravnica postala kao jordanska pustara. Bašan i Karmel otresaju svoje lišće. ¹⁰»Sada ću ustati«, veli Gospodin, »sada ću se uspraviti, sada ću se podići. ¹¹Idete trudni slamom i rađate samo strnjiku. Vaša će vas naprasitost proždrijeti kao oganj. ¹²Narodi će biti kao posječeno trnje. ¹³Čujte vi, koji ste daleko, što sam učinio! Spoznajte, koji ste blizu, moje junačko djelo!« ¹⁴U Sionu dršću grješnici. Drhtanje spopada zlikovce. »Tko od nas može ostati kod ognja što proždire? Tko od nas može ostati kod vječne žege?« ¹⁵Tko je prav i govori iskreno; tko mrzi dobitak od nasilja; tko otresa svoju ruku da ne primi poklona; tko zatiskuje svoje uši da ne čuje za krv; tko zatvara svoje oči da ne vidi zla s dopadanjem – ¹⁶taj će stanovati na visinama, gradovi su na stijenama njegovo utočište, njegov kruh ne ponestaje, njegova voda ne će nikada presušiti. ¹⁷Gledat ćeš kralja u njegovu sjaju, vidjet ćeš daleku zemlju. ¹⁸Neka ti se srce još spomene strašnoga vremena: »Gdje je sada koji je brojio? Gdje je koji je brojio kule?« ¹⁹Ne ćeš više vidjeti drskoga naroda, naroda s tepavim, nerazumljivim jezikom, koji tepa nerazumnim govorom. ²⁰Pogledaj Sion, grad naših blagdana! Neka ti oči vide Jeruzalem, sigurno mjesto, šator koji ne putuje, kojemu se kôlje nikada ne istrgava, kojemu se užad nikada ne raskida. ²¹Jer tamo je kod nas Gospodin, Sjajni, umjesto rijeka i širokih potoka. Po njima se ne njišu lađe s veslima. Ponosita lađa ne prolazi onuda. ²²Jer je Gospodin naš sudac, Gospodin je naš gospodar, Gospodin je naš kralj. On je koji nas spašava. ²³Tvoja je sad užad popustila i ne drži tvrdo; katarke i jedra nisu razapeta. Ali će se jednom dijeliti golem plijen, tako da će hromi prikupiti obilan plijen. ²⁴I nijedan stanovnik ne će reći: »Stradam.« Narod što tamo prebiva, slobodan je od krivnje.