Izaija
37,27
Njihovi stanovnici zadrhtaše. Zadrhtaše i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno što se osuši prije nego dozri.
Kontekst
25 Iskopao sam zdence i mogao sam piti tuđu vodu; isušio sam svojim stopama sve egipatske rijeke.
26 Zar još nisi čuo? Odavno sam to spremio, od iskona sam to zamislio, – sad puštam da se to dogodi: Tvrdi gradovi bili su pretvoreni u puste ruševine.
27 Njihovi stanovnici zadrhtaše. Zadrhtaše i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno što se osuši prije nego dozri.
28 Znam tvoje počivanje, tvoje hodanje i tvoje dolaženje, i kako sada bjesniš na me.
29 Budući da sada na me bjesniš, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju, stavit ću svoju brnjicu na tvoje nozdrve i uzdu u tvoju gubicu, pa te potjerati natrag putem kojim si došao.
