Izaija
37,29
Budući da sada na me bjesniš, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju, stavit ću svoju brnjicu na tvoje nozdrve i uzdu u tvoju gubicu, pa te potjerati natrag putem kojim si došao.
Kontekst
27 Njihovi stanovnici zadrhtaše. Zadrhtaše i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno što se osuši prije nego dozri.
28 Znam tvoje počivanje, tvoje hodanje i tvoje dolaženje, i kako sada bjesniš na me.
29 Budući da sada na me bjesniš, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju, stavit ću svoju brnjicu na tvoje nozdrve i uzdu u tvoju gubicu, pa te potjerati natrag putem kojim si došao.
30 A tebi neka ovo bude znak: Ove će se godine jesti što samo od sebe naraste, i druge godine što opet samo od sebe naraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte njihove plodove!
31 Što god tad preostane od Judine kuće, potjerat će opet žile odozdo i donijeti plod odozgo.
