Izaija
38,14
Kao lastavica, kao ždral tugovao sam, gukao sam kao golubica. Mutno su gledale moje oči prema gore.
Kontekst
12 Stan se moj razvaljuje, odnosi se od mene kao pastirski šator. Kao tkalac savio sam svoj život: on me odsijeca od osnutka. Prije nego još dan bude noć, činiš mi kraj.
13 Mirno sam izdržao do jutra. Kao lav satire on sve moje kosti. Prije nego još dan bude noć, činiš mi kraj.
14 Kao lastavica, kao ždral tugovao sam, gukao sam kao golubica. Mutno su gledale moje oči prema gore.
15 U tjeskobi sam, Svemogući! Olakšaj mi! Što da još govorim? On mi je to navijestio. On je to i izveo: Trebam mirno proživjeti sve svoje godine unatoč gorkosti svoje duše.
16 U tom se živi, Svemogući, u tom je svemu život mojega duha. Ti ćeš me opet ojačati i sačuvati u životu.
