Izlijevanje Duha milosti

¹Ali sada čuj, Jakove, slugo moj, i ti, Izraele, kojega sam izabrao! ²Ovako veli Gospodin, tvoj stvoritelj, tvorac i pomoćnik od majčina krila: Ne boj se, Jakove, slugo moj, Ješurune kojega sam izabrao! ³Jer kao što izlijevam vodu na popucano tlo i potočiće na suhu zemlju tako izlijevam na tvoje potomke svoj Duh, na one koji su izišli od tebe svoj blagoslov. ⁴Neka izrastu kao trava kraj potoka, kao pašnjaci pokraj voda. ⁵Jedan će reći: Gospodnja sam svojina, i pozivat će se na Jakovljevo ime. Drugi će pisati kao svoj spomen-znak: Gospodnji! i sebi će nadjenuti časni nadimak Izrael.« ⁶Ovako govori Gospodin, Izraelov kralj i njegov otkupitelj, Gospodin nad vojskama: »Ja sam prvi i posljednji. Osim mene nema boga. ⁷Ili: tko je meni jednak? Neka samo iziđe! Neka objavi i predloži mi što se dogodilo otkako sam ja u davno doba stvorio čovječanstvo! I buduće što će još doći, neka nam se objavi! ⁸Ne bojte se i ne plašite se! Nisam li ja to davno kazao i objavio, vi ste mi svjedoci: ima li boga osim mene? Ne, nema drugoga boga. Ne znam nijednoga. ⁹Tvorci su idola svi ništa. Njihovi ljubimci nisu ni za što. Njihovi svjedoci ne vide ništa i ne znaju ništa, neka budu posramljeni. ¹⁰Tko gradi idola, taj samo lije lik koji nije ni za što. ¹¹Gle, svi će se njegovi štovatelji posramiti, jer su im tvorci samo ljudi. Neka iziđu svekoliki! Bit će ih strah i svi će se posramiti. ¹²Kovač je to izradio alatom. Na živom ugljevlju kuje čekićem i dotjeruje snažnom mišicom. Pritom ogladni i iznemogne. Ne popije li vode, smalakše. ¹³Drvodjelja rasteže vrpcu, zabilježi crvenilom, teše i zaokružuje, izrađuje iz toga čovječji lik, lijep lik čovjeka, da stoji u kući. ¹⁴Drugi je otišao kako bi si nasjekao cedrova drveta, ili je uzeo česminu i hrast što ih je sebi uzgojio usred šumskoga drveća, ili omoriku koju je zasadio pa je narasla od dažda, ¹⁵i služi čovjeku za oganj. I on od toga uzme, kako bi se ogrijao. Upali to da ispeče kruh. Ali od toga napravi i boga i klanja mu se. Gradi od toga lik idola pred kojim pada na koljena. ¹⁶Polovinu od toga spaljuje, dakle, u ognju, i s drugom polovinom peče meso, onda jede pečenje i najede se. Pritom se i ugrije i veli: Eto, meni je vruće, osjećam oganj. ¹⁷Ostatkom od toga gradi boga, svoj idolski kip, pred kojim pada na koljena, pregiba se, i pred njim se moli: Pomozi mi, jer si ti moj bog! ¹⁸Oni to vide i ne razumiju, jer su im oči zaslijepljene, tako da ne vide, i njihova su srca zaslijepljena, tako da to ne shvaćaju. ¹⁹I nitko ne promišlja, i nitko nema toliko znanja i razuma da si rekne: Jednu sam polovinu spalio u ognju, ispekao sam kruh na njegovu ugljenu, i meso sam ispekao na njemu i pojeo sam ga – pa da sad od ostatka načinim gadan lik i da pred jednim komadom drveta padnem na koljena? ²⁰Tko pristaje uz ništavno, toga je zavelo ludo srce. On ne izbavlja nikad svoj život i ne govori sebi: Nije li varka što mi je u desnici? ²¹Promisli to, Jakove i Izraele! Jer si moj sluga. Ja sam te sazdao; ti si moj sluga. Izraele, ne ću te zaboraviti. ²²Razasut ću kao oblake tvoje opačine, tvoje grijehe kao lake oblake. Zato se vrati k meni! Jer te želim otkupiti.« ²³Kličite, nebesa! Jer to Gospodin čini. Podvikujte, zemaljske dubine! Udarite u klicanje gore, šume i sve drveće u njima! Jer će Gospodin otkupiti Jakova i proslaviti se na Izraelu. ²⁴Ovako govori Gospodin, tvoj otkupitelj, tvoj tvorac od majčina krila: »Ja sam Gospodin, stvoritelj svega, koji sam razapeo sâm nebo, rasprostro zemlju – tko mi je pomogao – ²⁵koji uništavam znake varalicama i vračeve činim bezumnima, koji odbacujem mudrace, njihovo znanje pokazujem kao ludost, ²⁶koji obistinjujem riječ svojih slugu i izvršavam naum svojih glasnika, koji govorim o Jeruzalemu: Neka se naseli! i o Judinim gradovima: Neka se sazidaju! Podižem opet njegove razvaline! ²⁷Koji govorim dubini: Presuši! i: Isušit ću tvoje vode, ²⁸koji govorim o Kiru: On je moj pastir. Izvršit će svu moju volju i kazat će o Jeruzalemu: Neka se opet sazida! i o Hramu: Neka se nanovo osnuje!«