Izaija
45,12
Ja sam onaj koji je stvorio zemlju i na njoj ljude. Ruke su moje razapele nebo. Svoj vojsci dao sam zapovijed.
Kontekst
10 Teško onome koji govori ocu: Što će ti još djeca? I ženi: Što još postaješ mati.«
11 Ovako veli Gospodin, Svetac Izraelov i njegov tvorac: »Za buduće me pitajte! Za moju djecu i za djelo svojih ruku naređujte mi!
12 Ja sam onaj koji je stvorio zemlju i na njoj ljude. Ruke su moje razapele nebo. Svoj vojsci dao sam zapovijed.
13 Ja sam ga podigao po svojem naumu spasenja. Sve ću mu putove poravnati. On opet gradi moj grad, pušta na slobodu moje prognanike ne za novce ni za darove«, veli Gospodin nad vojskama.
14 Ovako veli Gospodin: »Bogatstvo Egipta i dobitak Kušitâ i Sebejaca, ljudi visoka rasta, doći će k tebi i pripast će tebi. Za tobom će pristati, u okovima tebi služiti, tebi se klanjati, tebi se moliti: Samo je u tebi Bog, i nema drugoga boga.«
