Izaija
47,12
Pa dođi ovamo sa svojim prokletinjama, sa svojim bezbrojnim prijevarama, što si ih činila od svoje mladosti; možda mogneš sebi pomoći, možda utjeraš u mene strah!
Kontekst
10 Osjećala si se sigurnom u svojoj zloći, mislila si: »Nitko me ne vidi.« Prevarilo te tvoje mudrovanje, tvoje znanje. Mislila si u sebi ovako: »Nema mi više jednake.«
11 Ali će te stići zlo, koje ne možeš odbiti. Stići će te propast, koju ne možeš zaklinjati. Odjednom će te stići uništenje kojemu se nisi nadala.
12 Pa dođi ovamo sa svojim prokletinjama, sa svojim bezbrojnim prijevarama, što si ih činila od svoje mladosti; možda mogneš sebi pomoći, možda utjeraš u mene strah!
13 Umorila si se od svojih mnogih vijećanja. Neka ustanu koji mjere nebo, koji motre zvijezde, koji proriču svaki mjesec mlađak, da te izbave od onoga što će te stići!
14 Jest, oni će biti jednaki slami koju je spalio oganj. Oni ne mogu same sebe izbaviti iz silnoga plamena. Nije to ugljen, da se tko na njemu ogrije, niti ognjište, da se sjedne uza nj.
