Druga pjesma o Sluzi Gospodnjem

¹»Poslušajte me, vi zemlje na moru! Pazite, vi narodi daljine: Gospodin me pozvao od majčina krila. Imenovao me je od majčina krila. ²Učinio je da moja usta budu kao oštar mač. Držao me je u zaštiti svoje ruke. Učinio je da budem glatka strijela, sakrio me u svojem tobolcu. ³On mi reče: Ti, Izraele, moj si sluga, u kojem ću se proslaviti! ⁴A ja rekoh: Uzalud sam se dakle trudio, snagu sam svoju badava i ni za što potrošio. Ipak u Gospodinu je moje pravo, u mojem Bogu moja plaća. ⁵A sada govori Gospodin, koji me je od majčina krila učinio svojim slugom, da mu privedem natrag Jakova, da saberem Izraela za njega. – Proslavio sam se u Gospodnjim očima i moj mi je Bog bio jakost. – ⁶On dakle reče: Premalo je da si mi sluga, da se podignu Jakovljeva plemena, da se vrate otkupljeni Izraelci. I zato te činim svjetlom neznabožaca, da budeš posrednik mojega spasenja do nakraj zemlje.« ⁷Ovako veli Gospodin, Izraelov otkupitelj, njegov Svetac, prezrenomu, gadu ljudi, sluzi silnika: »Kraljevi će vidjeti i dići se. Knezovi će pasti na koljena zbog Gospodina koji je vjeran, zbog Izraelova Sveca koji te izabrao.« ⁸Ovako veli Gospodin: »Uslišao sam te u vrijeme milosti. Pomogao sam ti u dan spasenja. Čuvao sam te, učinio sam te posrednikom Saveza za narod, da podigneš zemlju, da razdijeliš opustjelu baštinsku zemlju, ⁹da dovikneš sužnjevima: Iziđite!, onima koji stanuju u mraku: Dođite na svjetlo! Odmah će oni pasti na putovima, svoju će pašu još naći po svim golim visinama. ¹⁰Ne će biti gladni ni žedni, ne će ih pogađati jug ni sunce. Jer će ih pratiti njihov milosrdnik i odmarat će ih na izvorima voda. ¹¹Sve svoje gore obratit ću u putove. Visoki će biti moji drumovi.« ¹²Gle, ovi dolaze izdaleka! Gle, oni od sjevera, od zapada i oni od zemlje Sinimâ! ¹³Kličite, nebesa! Veseli se, zemljo! Podvikujte, gore! Jer je Gospodin utješio svoj narod, smilovao se siromasima u njemu. ¹⁴A ipak se tužio Sion: »Ostavio me Gospodin! Zaboravio me Svemogući.« ¹⁵Zaboravi li žena svoje djetešce? Ne smiluje li se plodu svoga tijela? A kad bi ga i zaboravila: Ja tebe ne zaboravljam! ¹⁶Gle, na svoje sam te ruke zapisao. Zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima. ¹⁷Tvoja djeca hite ovamo. Tvoji razoritelji i oni koji su te pustošili odlaze od tebe. ¹⁸Podigni svoje oči uokolo i vidi: svi se oni skupljaju i dolaze k tebi. »Tako ja bio živ« – veli Gospodin – »svima njima ti ćeš se zaodjenuti kao nakitom, opasat ćeš se njima kao nevjesta. ¹⁹Jer tvoje razvaline i pustoši, i tvoja opustošena zemlja, sada su pretijesne za stanovnike, i daleko borave tvoji kvaritelji. ²⁰Jest, tvoji sinovi, što ti još ostadoše iz vremena kad si bila bez djece, vikat će glasno: Pretijesan mi je prostor. Napravi mjesto za me, da mogu stanovati! ²¹Tada ćeš se ti pitati: Tko mi je ove rodio kad sam ipak bila bez djece i neplodna, prognana i zabačena? Tko ih je othranio? Bila sam ipak još sama preostala. A gdje su bili ovi?« ²²Ovako veli svemogući Gospodin: »Evo, podižem svoju ruku za neznabošce. Svoje zastave izdižem za narode. U naručju donose tvoje sinove. Na plećima nose tvoje kćeri. ²³Tvoji su čuvari kraljevi. Tvoje su dojilje kraljice. Klanjaju ti se licem do zemlje i cjelivaju prah tvojih nogu. Tako ćeš spoznati da ja, Gospodin, jesam onaj koji ne dopušta da se posrame oni koji se u njega ufaju.« ²⁴Otima li se jakome plijen? Ugrabi li se silniku grabež? ²⁵Jest! Ovako govori Gospodin: »I jakome će se oteti plijen, i silniku će se ugrabiti grabež. Jer ću se boriti s tvojim protivnicima. Izbavit ću tvoju djecu. ²⁶Mučiteljima tvojim dajem da jedu svoje vlastito meso. Opit će se svojom krvlju kao novim vinom. Tada će svaki narod spoznati da ja, Gospodin, jesam tvoj izbavitelj, tvoj otkupitelj, jaki Bog Jakovljev.«