Izrael je neplodni vinograd

¹Zapjevat ću o svom prijatelju, pjesmu prijatelja o njegovu vinogradu! Vinograd je imao moj prijatelj na plodnoj visini. ²On ga je ogradio i uklonio iz njega kamenje i zasadio u njemu plemenitu lozu. Sagradio je u njemu kulu, iskopao tijesak i nadao se da će roditi grožđem, a on rodi vinjagom. ³I sada, stanovnici Jeruzalema, ljudi iz Jude, sudite između mene i mojega vinograda! ⁴Što je još trebalo učiniti mome vinogradu a da mu nisam učinio? Nisam li se smio nadati da će roditi grožđem? – A on rodi vinjagom. ⁵Pa da vam sada javim što ću učiniti svojemu vinogradu: Oborit ću njegovu ogradu, neka postane pašnjak! Razvalit ću njegov zid, neka se gazi! ⁶Učinit ću ga pustarom, ne će se obrezivati ni okopavati. Niknut će u njemu drač i trnje. I zapovjedit ću oblacima da ne puštaju više na nj dažda. ⁷Jer je Izraelova kuća vinograd Gospodina nad vojskama i ljudi su Judini sad njemu mili. On se nadao dobru djelu, a eto zlo djelo; nadao se pravednosti, a eto zloća! ⁸A joj, koji sastavljate kuću s kućom, koji njivu na njivu nastavljate, dok više ne bude prostora, a vi sami ostanete vlastela u zemlji! ⁹U mojim ušima zvuči riječ Gospodina nad vojskama: »Zaista, mnoge će kuće opustjeti! Bile i tako velike i tako lijepe: ostat će bez ljudi! ¹⁰Jer će deset rala vinograda dati jedan bat, jedan homer sjemena dat će efu.« ¹¹A joj, koji se rano ujutro opijate i do kasno u noć sjedite i gorite od vina! ¹²Citara i harfa, bubanj i frula i vino na vašim su gozbama. A ne pazite na Gospodnje upravljanje i ne vidite djela njegovih ruku. ¹³Zato moj narod mora putovati u sužanjstvo, jer nije imao razboritosti. Istrošeni su od gladi njegovi plemeniti, i njegovo mnoštvo gine od žeđi. ¹⁴Zato širom otvara carstvo mrtvih svoje požudno ždrijelo i silno razjapljuje čeljust: i silazi u nj sjaj Jeruzalema, njegovo bučno mnoštvo, i tko se veseli u njemu. ¹⁵Tako se prigiblje čovjek, poništava se muž. Oči se oholica obaraju. ¹⁶A uzvisit će se na sudu Gospodin nad vojskama, i Bog, Sveti, pokazat će se svet u pravednosti. ¹⁷Tada će tamo pâsti janjci kao da je to njihova paša, i ovnovi će pâsti travu na razvalinama plemenitih. ¹⁸A joj, koji dovlačite kaznu konopcima ludosti, odmazdu kao kolskim užetom! ¹⁹Koji govorite: »Neka pohiti, neka brzo dođe njegovo djelo da ga vidimo! Neka se približi, neka dođe što je naumio Izraelov Svetac, da ga upoznamo!« ²⁰A joj, koji zlo zovete dobrim, a dobro zlim! Koji od tmine pravite svjetlost, a od svjetlosti tminu, koji od gorkoga pravite slatko, a od slatkoga gorko! ²¹A joj, koji ste mudri u vlastitim očima i razumni pred samima sobom! ²²A joj, koji ste junaci u pijenju vina i hrabri u miješanju silovita pića! ²³Koji oslobađate krivca za poklone, a onome koji ima pravo oduzimate pravdu! ²⁴Zato kao što jezik ognja proždire strnjiku, i slame nestaje u plamenu, tako će njihov korijen postati kao trulež, njihov cvijet će se razletjeti kao prah. Jer odbaciše zakon Gospodina nad vojskama i pogrdiše riječ Izraelova Sveca. ²⁵Zato se raspalio Gospodnji gnjev na njegov narod. On je zamahnuo svojom rukom na nj, udario ga, da su se uzdrmale gore i da su njihova mrtva tjelesa ležala po ulicama kao smeće. Kod svega toga nije popustio njegov gnjev, i još je uvijek ostala ispružena njegova ruka. ²⁶Podignut će zastavu narodu u daljini i primamiti ga s krajeva zemlje. I gle, dolazi brzo i hitro. ²⁷Nema u njemu umorna ni sustala. Nitko ne drijema i nitko ne spava. Nikomu se ne raspojasava pojas oko bedara. Nikomu se ne raskida remen na obući. ²⁸Strijele su njegove oštre, i svi su njegovi lukovi zapeti. Kao kremen su kopita njegovih konja. Kotači su njegovi kao vihor. ²⁹Rika je njegova kao u lavice. Riče kao mladi lavovi. Reži, zgrabi plijen i drži ga čvrsto. I nitko mu ga ne ote. ³⁰U onaj dan buči nad Judom kao što buči more. I pogleda li se na zemlju: gle, ondje je tjeskobna tmina i svjetlost je pomračena tamnim oblakom!