Glasnici mira objavljuju spasenje Siona

¹Ustani, ustani, obuci se u svoju snagu, Sione! Obuci svoje sjajne haljine, Jeruzaleme, sveti grade! Jer nijedan koji je neobrezan i nečist ne će više u tebe ući. ²Otresi prah sa sebe! Ustani, zarobljena četo Jeruzalema! Skini okove sa svojega vrata, zarobljena četo, stanovništvo Siona! ³Jer ovako veli Gospodin: »Badava su vas prodali, pa ćete se i bez novaca iskupiti.« ⁴Jer ovako veli svemogući Gospodin: »Najprije siđe moj narod u Egipat, da tamo boravi u tuđini. Asir ga pritisnu badava. ⁵A sada – veli Gospodin – što još imam ovdje činiti? Jer je moj narod zarobljen badava. Zulumčari se njegovi hvale – veli Gospodin. – Neprestano, svaki čas, huli se moje ime. ⁶Zato će moj narod spoznati moje ime. Zato će spoznati u onaj dan da sam ja koji govori: Ovdje sam.« ⁷Kako su krasne na gorama noge glasnika radosti, koji navješćuje mir, koji obećava sreću, koji oglašava spasenje, koji govori Sionu: »Bog je tvoj postao kralj.« ⁸Čuj, tvoji stražari podižu glas! Oni svi kliču. Jer okom u oko vide puni radosti Gospodnji povratak u Sion. ⁹Kličite u sav glas, razvaline Jeruzalema! Jer Gospodin tješi svoj narod. On otkupljuje Jeruzalem. ¹⁰Gospodin je pokazao svoju svetu mišicu pred očima svih naroda. Svi krajevi zemlje gledaju spasenje našega Boga. ¹¹Otamo, otamo! Izađite otamo! Ne dotičite se ničega nečistog! Iziđite iz njihova područja! Očistite, koji nosite Gospodnje posude! ¹²Jer ne trebate izići u hitnji, da se otamo uklonite bježeći, jer pred vama ide Gospodin. Za vašim je plećima Izraelov Bog.

Četvrta pjesma o Sluzi Gospodnjem

¹³»Gle, uspjet će moj sluga, popet će se, uzdignut će se, bit će silno uzvišen. ¹⁴Kako su se mnogi prestravili nad tobom – jer je nečovječno bio iznakažen njegov izgled; njegov lik nije više bio sličan čovječjemu – ¹⁵tako će on začuditi mnoge narode. Kraljevi će pred njim zatisnuti svoja usta, kad vide što im se još nikada nije pripovjedilo, kad čuju što nisu još nikada slušali.«