Jeremija
12,3
Ali, Gospodine, ti mene poznaješ i prozireš! Istražio si kako stoji moje srce prema tebi. Odijeli ih kao ovce na klanje! Odredi ih za dan kad će biti zaklani!
Kontekst
1 Ti ćeš imati pravo, Gospodine, ako bih se ja htio pravdati s tobom. Ali ipak bih te još htio izazvati na odgovor. Zašto polazi za rukom ono što poduzimaju bezbožnici? Žive u miru svi koji čine nevjeru.
2 Ti ih zasadiš i oni uhvate korijen, uzrastu i donose plod. Ti si im blizu usta, ali daleko od njihova srca.
3 Ali, Gospodine, ti mene poznaješ i prozireš! Istražio si kako stoji moje srce prema tebi. Odijeli ih kao ovce na klanje! Odredi ih za dan kad će biti zaklani!
4 Dokle će još tužiti zemlja i sahnuti trava na svemu polju? Zbog zloće njezinih stanovnika propadaju stoka i ptice. Jer kažu: »On ne će vidjeti našega završetka.«
5 Ako se već umoriš kad trčiš s pješacima, kako ćeš se za okladu utrkivati s konjima? Kad se ne osjećaš sigurnim u mirnoj zemlji, što ćeš činiti u guštari Jordana?
