Jeremija
2,32
Zaboravlja li djevojka svoj nakit, zaručnica svoju tkanicu? A narod je moj zaboravio mene, ima tomu nebrojeno dana.
Kontekst
30 »Uzalud sam udarao tvoju djecu – ne primiše stege. Mač vam proždrije vaše proroke kao lav što davi.
31 Izrođeni rode, što ste vi? Prihvatite Gospodnju riječ! Jesam li ja postao Izraelu pustinja, mračna zemlja? Kako kaže moj narod? Dosta smo lutali u njoj. Ne dolazimo više nikada k tebi!
32 Zaboravlja li djevojka svoj nakit, zaručnica svoju tkanicu? A narod je moj zaboravio mene, ima tomu nebrojeno dana.
33 Kako se dobro razumiješ u to da pronađeš milosnike! Tako si priviknuo svoj put i na zle stvari.
34 Na skutovima ti se lijepi krv nedužnih siromaha. Nisi li ih zatekao kod provale.
