Jeremija
4,22
»Ah, zaluđen je moj narod! Ne htjedoše ništa znati o meni. Luda su djeca, bez razboritosti; mudri su samo da čine zlo, a dobro činiti ne znaju.«
Kontekst
20 Pustošenje na pustošenje, glasi vijest, opustošena je sva zemlja! U čas su razoreni moji šatori, u tren moj stan!
21 Dokad moram gledati zastave, dokad moram slušati glas trube?«
22 »Ah, zaluđen je moj narod! Ne htjedoše ništa znati o meni. Luda su djeca, bez razboritosti; mudri su samo da čine zlo, a dobro činiti ne znaju.«
23 Gledam zemlju – i gle: samo pustinja i pomutnja! Gledam k nebu – svjetlost je njegova iščeznula!
24 Gledam brda – i gle: ona se tresu! Svi su humovi zadrhtali!
