Jeremija
49,2
Zato, zaista, dolazi vrijeme«, govori Gospodin »kad ću učiniti da zaori ratni urnebes protiv Rabat Amona. Bit će gomila razvalinâ. Njegovi će gradovi biti ognjem spaljeni, i Izrael će baštiniti svoju vlastitu baštinu«, govori Gospodin.
Kontekst
1 O Amoncima. Ovako veli Gospodin: »Zar Izrael nema sinova? Zar nema baštinikâ? Zašto je Milkom baštinio Gad, zašto se njegov narod nastanio u njegovim gradovima?
2 Zato, zaista, dolazi vrijeme«, govori Gospodin »kad ću učiniti da zaori ratni urnebes protiv Rabat Amona. Bit će gomila razvalinâ. Njegovi će gradovi biti ognjem spaljeni, i Izrael će baštiniti svoju vlastitu baštinu«, govori Gospodin.
3 Hešbone, jauci! Opustošen je Ar. Jadikujte, Rabatove kćeri! Pripašite vreću oko sebe i tugujte! Lutajte u pleterima! Milkom putuje u progonstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima.
4 Što se hvališ svojom dolinom, svojim bujnim dnom doline, nevjerna kćeri, hvastajući se svojim bogatstvom: »Tko će udariti na me?«
