# Jeremija 8

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Propast Jude i Jeruzalema ne može se više zaustaviti

**1** U ono vrijeme«, veli Gospodin, »izvadit će se iz njihovih grobova kosti Judinih kraljeva, kosti njegovih knezova, kosti svećenika, kosti proroka i kosti jeruzalemskih stanovnika
**2** i razasut će se pred suncem, mjesecom i cijelom nebeskom vojskom, pred onima koje su ljubili i štovali, za kojima su trčali, koje su pitali i kojima su se klanjali. Ne će se skupiti ni pokopati. Kao gnoj će ležati na polju.
**3** Tada će svemu ostatku, što preostane od ovoga zla roda, po svim mjestima kamo ih stjeram, biti smrt draža nego život«, veli Gospodin nad vojskama.

**4** »Reci im: Ovako veli Gospodin:  
Tko padne, zar opet ne ustane?  
Tko zađe s puta, zar se opet ne vrati?

**5** Zašto je taj narod,  
zašto je Jeruzalem otpao zauvijek?  
Zašto se drže čvrsto zablude  
i ne će se obratiti?

**6** Pazim i slušam:  
što nije pravo, govore;  
nitko se ne kaje za svoju zloću  
pa da kaže: Što sam skrivio?  
Svi trče od toga tako brzo  
kao konj kad nagne u boj.

**7** I roda u zraku  
zna svoje vrijeme,  
golub i lastavica i ždral  
drže se vremena svojega povratka.  
A moj narod ne zna  
pravoga Gospodnjeg reda.«

**8** Kako možete reći: »Mudri smo!  
Imamo Gospodnji zakon!«  
Jest, dobro! Ali je to lažju učinila  
lažljiva pisaljka pisara.

**9** Sramiti se moraju mudraci,  
smeteni su i pogođeni.  
Odbacili su Gospodnju riječ.  
Što im još preostade od mudrosti?

**10** »Zato dajem njihove žene strancima,  
njihove njive drugim posjednicima.  
Jer od najmanjega do najvećega  
sve misli na vlastitu korist.  
Proroci i svećenici,  
svi varaju.

**11** Hoće liječiti lom mojega naroda  
govoreći mu olako: Mir, mir!,  
a mira nema.

**12** Morali bi se stidjeti zato što su činili gadosti.  
Ali se ne stide.  
Ne znaju se više zarumenjeti.  
Zato će popadati kad pada sve,  
i srušiti se kad ih kaznim«,  
veli Gospodin.

**13** »Hoću li kod njih imati berbu«,  
veli Gospodin,  
»nema grozda na lozi,  
ni smokve na drvetu.  
I lišće je uvenulo.  
Zato ih predajem onima koji dolaze na njih.«

**14** Što sjedimo tiho?  
Skupite se!  
Poći ćemo u tvrde gradove.  
Tamo ćemo propasti!  
Jer Gospodin, naš Bog, hoće naše uništenje.  
Otrovnu nam vodu daje da pijemo,  
jer smo griješili protiv Gospodina.

**15** Uzdamo se u mir, ali ne dolazi ništa dobro,  
u vrijeme spasenja, ali je samo strah!

**16** Od Dana ovamo  
čuje se samo dahtanje njegovih konja.  
Od vriske njegovih pastuha  
sva zemlja zadršće.  
Dolaze i žderu zemlju s njezinim bogatstvom,  
gradove s njihovim stanovnicima.

**17** »Jest, otrovne zmije puštam na vas  
kod kojih ne pomaže zaklinjanje.  
One će vas ujedati«,  
veli Gospodin.

**18** »Bez spasenja.«  
Nevolja navaljuje na me!  
Moje srce u meni puno je boli!

**19** Čuj! Glasno tuguje kći, narod moj,  
iz daleke zemlje:  
»Zar Gospodin nije više u Sionu?  
Zar njegov kralj ne boravi više u njemu?«  
»Što su me dražili svojim likovima,  
svojim tuđinskim, ništavnim idolima?«

**20** »Prošla je žetva, prošla je jesen,  
a nama pomoć nije došla.«

**21** Tada se srušila kći, moj narod;  
srušio sam se i ja.  
Žalostan sam. Groza me spopala.

**22** Nema li balzama u Gileadu?  
Nema li više ondje liječnika.  
Zašto nema lijeka za kćer, moj narod?

**23** O, da bi moja glava bila sasvim kao voda  
i oko moje vrelo suza!  
Plakao bih dan i noć za pobijenima svoje kćeri, svojega naroda!

---

Izvor: https://biblija.verbum.hr/jeremija/8
Prethodno poglavlje: https://biblija.verbum.hr/jeremija/7.md
Sljedeće poglavlje: https://biblija.verbum.hr/jeremija/9.md
Knjiga: https://biblija.verbum.hr/jeremija.md